Povodom Tomaševićevog odbijanja izdavanja dozvole Thompsonu za koncert 28. prosinca oglasio se njegov odvjetnik Davorin Karačić te njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti potkrijepljeno dokumentima.
Iako su neke stvari već toliko puta pojašnjene i potkrijepljene s dokumentacijom, izgleda da zagrebački gradonačelnik ima neke svoje principe po kojima ako pravomoćna sudska presuda ulazi u konflikt s njegovim subjektivnim doživljajem svijeta oko sebe, tim gore po pravomoćne presude.
Najnovije tlapnje i baljezganja oko “ustaškog pozdrava” kao i najava odbijanja iznajmljivanja prostora pod kontrolom Grada Zagreba za neke buduće koncerte ako mu se Marko ne “podčini”, više pokazuje da se radi o kompleksima pojedinca koji u svom privatnom životu ne može nikome ništa zabraniti niti ikome biti autoritet ali kad se dokopa malo vlasti, pokušava se svetiti svima onima u odnosu na koje se u som osobno životu osjeća inferiorno.
Mi ipak vladamo argumentacijom, pa dostavljam cijelu presudu Visokog prekršajnog suda RH kojom je utvrđeno da pjesma “Bojna Čavoglave” u svojoj integralnoj i jedinoj verziji nije suprotna zakonu te da slobodno u svojoj punini može izvoditi svuda i uvijek.
I dok gradonačelnik drobi fraze o ustaškom pozdravu koji je neustavan, sam Sud je u odnosu na ono što ljude najviše zanima a što gradonačelnika najviše žulja kaže sljedeće, cit. dio presude:
“U konkretnom slučaju nije dokazano da je upravo sporni pozdrav koji je sastavni dio stihova pjesme “Bojna Čavoglave” izvođene od strane okrivljenika u EKSPLICITNOJ VEZI s ustaškim obilježjima.”
Tomašević se kao nesvršeni studenti prava, čiji mentalni i izvršni dosezi očito nisu bili dovoljni da završi prvu godinu pravnog fakulteta, voli, liječeći komplekse, nabacivati s izrazima “nezakonito” ili “neustavno” pri čemu je njegova razina nerazumijevanja prava i propisa tolika da gotovo doseže njegovu nesposobnost u upravljanju velikim gradom.
Stoga, pojasnimo još jednom osnovne elemente.
Za dom spremni, koji se nalazi u pjesmi Bojna Čavoglave je sastavni dio pjesme, stih i kao takav potpuno nesporan pred zakonom i sudom.
Odluka o tome je donesena na sjednici svih sudaca Visokog prekršajnog suda pa na temelju odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima, pravno shvaćanje doneseno na sjednici svih sudaca Visokog prekršajnog suda RH obvezuje sva drugostupanjska vijeća te suce pojedince tog suda.
Prevedeno, nije moguće postići osuđujuću odluku u smislu remećenja javnog reda i mira početnim stihom pjesme “Bojna Čavoglave” budući da je pravno shvaćanje obvezatno za sve suce tog suda a taj sud je između ostaloga rekao i sljedeće,
cit; “Nadalje, (žalitelj-MUP) zanemaruje i činjenicu da se ovaj pozdrav (Za dom spremni) u kontekstu njezinog nastanka, (pjesme Bojna Čavoglave) , u tijeku Domovinskog rata čiji je karakter pravednog, legitimnog, obrambenog i oslobodilačkog percipira izvan totalitarnog i rasističkog konteksta. Opće je poznato kako se ista pjesma upravo s inkriminirajućim uvodnim stihom, tijekom Domovinskog rata prilikom obrane naše zemlje svakodnevno i neprekidno izvodila, upravo ohrabrujući i pozivajući na obranu domovine, BEZ IKAKVE POVEZANOSTI s totalitarnim režimom”.
Dakle Visoki prekršajni sud ne nalazi ikakvu povezanost početnog stiha s totalitarnim režimom, dakle ne smatra ga “ustaškim pozdravom” kako to strastveno izgovaraju oni koji smatraju da je prije bilo bolje i da je Tito najveći sin a koji su trenutačno na vlasti u Gradu Zagrebu.
Tu dolazimo do daljnjih mogući posljedica. Onemogućavanje iznajmljivanja dvorane s argumentacijom koju je iznio gradonačelnik Tomašević, je suprotno pravomoćnoj sudskoj presudi koja je postala dio sudske prakse, pa bi se njegovo moguće odbijanje da u ime Grada sklopi ugovor o iznajmljivanju kakvog prostora za koncert Marka Perković s njegovim razlozima pretvorilo u diskriminaciju Marka Perkovića na temelju političkog ili drugog uvjerenja ili izražavanja, kako je to opisano u odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Izravna diskriminacija postoji, u skladu s odredbom čl. 2. istoga Zakona ako bi osoba bila stavljena, stavlja se ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u usporedivoj situaciji a na temelju jedne od osnova iz čl. 1. istoga Zakona.
U takvim slučajevima su predviđene i visoke kazne te druge mogućnosti otklanjanja štetnih posljedica odnosno djelovanja diskriminacije.
Za kraj valja istaknuti i kako gradonačelnik i u nekim drugim stvarima bez imalo srama ne poštuje pravomoćna sudska utvrđenja te donosi suprotne odluke smatrajući da je njegov subjektivni doživljaj nečega ispred zakona i sudskih odluka.
To znam jer i u vlastitom uredu imam primjere takvog nepoštivanja, pri čemu Grad Zagreb gubi sporove te plaća naknade troškova.
Je li Tomašević tek glup pa ne zna, ili naivan pa mu svaki suradnik ili nadređeni (jer unutar sekte Možemo Tomašević nije glavni nego spuštene glave u stavu pozor, sluša naloge nekih bitnijih članica, barem kako to govore neki izvori, pa ako oni lažu meni i ja lažem vam) može uvaliti pogrešne postavke, predstavlja njegov osobni problem.
Međutim, krčmljenje javnih sredstava na temelju gubitka sporova u kojima zna odnosno mora znati da nije u pravu ali pod svaku cijenu pokušava nametnuti svoj stav iznad zakona, bacajući time novac Grada Zagreba kroz prozor, predstavlja nešto o čemu bi trebali voditi računa i tijela kaznenog progona.