Najveća udruga koja okuplja obiteljske liječnike, Koordinacija hrvatske obiteljske medicine KoHOM, već godinama sustavno upozorava javnost na devastaciju struke obiteljske medicine i na manjak obiteljskih liječnika. Alarm zvoni na uzbunu na razini cijele Hrvatske jer za pet godina još 39 posto liječnika odlazi u mirovinu što bi bez obiteljskog liječnika moglo ostaviti dodatnih milijun ljudi. Teško da će ih moći nadomjestiti 281 specijalizant obiteljske medicine (koliko ih ima u ovom trenutku) jer većina njih već radi u sustavu. O tome što nas čeka kroz nekoliko godina i hoće li još milijun pacijenata ostati bez svog obiteljskog liječnika razgovarali smo sa Zrinkom Huđek Leskovar novoizabranom predsjednicom KoHOM-a.
Hoće li zaista za pet godina zaista još milijun stanovnika ostati bez obiteljskog liječnika?
„Kratko i jasno; ako se žurno nešto ne dogodi i promijeni – hoće! Ova situacija nije nastala jučer. KoHOM već petnaest godina upozorava na loše stanje u sustavu obiteljske medicine i zapravo smo prije puno godina najavili da će se dogoditi ovo što se danas i događa. Puno je uzroka za ovu lošu situaciju, ali jedan od najvažnijih je loš odnos prema obiteljskoj medicini kao struci, a onda i prema obiteljskim liječnicima koje je zdravstvena administracija godinama tretirala kao neku nevažnu kariku. A situacija je zapravo sasvim obrnuta. Obiteljski doktor je prvi kontakt svakog pacijenta, on poznaje svog pacijenta, poznaje i „prati“ njegovu obitelj, prvi je u liječenju kroničnih bolesti i bez imalo pretencioznosti mogu reći da je obiteljski doktor, odnosno doktor primarne zdravstvene zaštite jedna od najvažnijih karika u cijelom zdravstvenom sustavu. Jer, obiteljski su liječnici čuvari zdravstvenog sustava. Njima sve dolazi, a koliko će biti uspješni ovisi o njihovom broju i o uvjetima u kojima rade. Danas se svi čude pretrpanim bolničkim hitnim prijemima, ali gdje pacijent može otići ako mu nije dostupan primarni liječnik? Ako gledamo uspješne europske zdravstvene sustave, to su oni u kojima je jaka i stabilna primarna zdravstvena zaštita i obiteljska medicina kao njena najvažnija karika
Što su konkretni uzroci devastacije obiteljske medicine?
Uzroci kadrovske devastacije obiteljske medicine je, kao što sam rekla, dugogodišnji podređeni položaj obiteljske/opće prakse u zdravstvenom sustavu. Premalo raspisanih specijalizacija, niske plaće, nemogućnost osobnog profesionalnog rasta i napretka, rušenje autoriteta obiteljskog liječnika, uplitanje nezdravstvenih državnih institucija u rad obiteljske medicine bez da se konzultira struka. Tu je još i preveliko administrativno opterećenje koje je dovelo do toga da obiteljsku medicinu učini neatraktivnom za mlade liječnike. Paralelno s tim događa se osipanje već zaposlenih, stariji kolege odlaze u mirovinu, a mladi su liječnici u obiteljskoj medicini tek u prolazu dok ne dočekaju neku atraktivnu bolničku specijalizaciju. Ili dok ne odu iz Hrvatske. Ozbiljnost situacije najbolje dočaravaju primjeri iz prakse. Pa smo tako imali slučajeve da se na, ionako rijetke, raspisane natječaje za specijalizaciju obiteljske medicine ne javi baš nitko. Mladi liječnici dođu u naše ordinacije na rad pod mentorstvom, svidi im se obiteljska jer je raznolika i široka, nema toga što ne pokrivamo, ali ih otjera to što se veći dio svog vremena moraju baviti administracijom umjesto medicinom. Zapravo, suludo je visokoobrazovani medicinski kadar tjerati na administrativne poslove. Nažalost, politike dosadašnjih zdravstvenih administracija i njihovi zakonski prijedlozi koji su se krojili pod političkom kapom, naravno bez konzultacije struke, uspjele uništiti obiteljsku medicinu i time dugoročno ugroziti zdravstveni sustav. Od 1996. broj obiteljskih doktora pao je za 17 posto. Istodobno, u istom periodu, broj bolničkih liječnika porastao je za čak 50 posto. Nemojmo zaboraviti da je EU preporuka da u „obrnutoj piramidi zdravstva“ 1 obiteljski liječnik „nosi“ 2 bolnička liječnika. U našem zdravstvu broj bolničkih liječnika je više nego četiri puta veći. Ipak, unatoč svemu tome samo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebice obiteljskoj medicini nema listi čekanja. To možda najbolje govori o požrtvovnosti obiteljskih liječnika koji rade u nemogućim uvjetima. Naime, kad imamo „dobar dan“ liječnik obiteljske medicine ostvari stotinjak kontakata s pacijentima tijekom jedne smjene. U zimskim mjesecima taj se broj penje i do 180-200. Izuzetno je teško raditi u tim uvjetima.
Što bi trebalo učiniti da se situacija u obiteljskoj medicini popravi?
Ponajprije se savjetovati s izvršiteljima na terenu, a to smo mi – obiteljski liječnici koji najbolje poznajemo sustav. Zdravstvena administracija treba imati neki kontinuitet u planiranju. Trebalo bi se znati što želimo postići za narednih nekoliko ili desetak godina. KoHOM godinama apelira i traži rasterećenje obiteljske medicine od pretjeranih kontrola i birokracije, te uspostavljanje jednakih kriterija i smjernica za sve dionike u zdravstvenom sustavu. Obiteljska medicina je temelj zdravstvenog sustava i neophodno je da zdravstvena administracija to uvažava. Činjenica je da zemlje s dobrom i dostupnom obiteljskom medicinom imaju bolje zdravstvene pokazatelje i niže troškove. Uz to, treba omogućiti da obiteljski liječnik radi u dobro opremljenoj ordinaciji, ima mogućnost stalnog usavršavanja i sigurne uvjete rada. Nažalost, to u Hrvatskoj nije slučaj. Već sada gotovo pola milijuna pacijenata ne može doći do svog liječnika onda kada ga treba jer u mnogim ordinacijama nema stalnog obiteljskog liječnika. Drugo, liječnici u ordinacijama bez nositelja, odnosno bez stalnog liječnika, ne poznaju pacijente i samim je tim teže ostvariti sve ono što obiteljska medicina je. Da bi se nešto pomaklo s mrtve točke, potrebno je osigurati široku mrežu liječnika, posebno specijalista obiteljske medicine, rasteretiti ih obveze da budu HZZO-ovi pisari i činovnici i pustiti ih da rade – medicinu.
Rekli ste da je administrativno opterećenje jedan od važnih razloga zbog kojeg mladi liječnici „bježe“ iz obiteljske medicine?
Na potrebu administrativnog rasterećenja, KoHOM apelira već godinama i tko zna koliko smo puta tražili da nam se odobri zapošljavanje još jednog zdravstvenog djelatnika. Ali nije to jedino što mlade tjera. Kontrole HZZO u ukupnom zdravstvu u 97 posto slučajeva se odnose na primarnu zdravstvenu zaštitu, od toga čak 92 posto na obiteljsku medicinu, što je potpuno nekorektno. Stalno se mijenjaju pravilnici i smjernice, a i penalizacija HZZO-a kao da se odnose isključivo na obiteljsku medicinu. Nažalost, vrlo često liječnici rade dvije ili više ordinacija istodobno jer mijenjaju bolesne kolege ili one koji su na godišnjem odmoru, ali i odrađuju u ordinacijama koje nemaju stalnog liječnika. KoHOM stalno upozorava i za nešto se uspijemo izboriti, međutim ono ključno ostaje na obećanjima, kupovanju vremena. Činjenica je, međutim, da naši pacijenti kao ni mi, nemaju vremena. Jer, zdravstveni ishodi u Hrvatskoj nisu dobri. Među najgorima u Europi smo po broju pretilih osoba, broju osoba koje puše, mortalitetu od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti te dijabetesa. Troškovi zdravstvene zaštite svake godine su sve veći, a liste čekanja na specijalističke preglede te za dijagnostičke i terapijske postupke sve su dulje. Ako to nije zvono za uzbunu, ne znam što je?!
Baš ovih dana svjedočimo još jednom padu sustava CEZIH? Poslali ste apel da se on što prije stavi u potpunu funkciju jer se događaju greške koje mogu narušiti i samo liječenje. HZZO vas je zbog toga napao?
Da, zatražila sam u ime KoHOM-a javnu ispriku zbog optužbe da uznemirujemo javnost jer govorimo istinu. I pacijenti i javnost znaju da CEZIH svakih par dana, zadnjih mjeseci učestalo prekida s radom što pričinjava ogromne teškoće ponajprije pacijentima, a onda i zdravstvenom osoblju. Posljednjih nekoliko dana došlo je do još većih problema. Liječnici ne mogu više vidjeti popis svojih pacijenata, pacijenti se vode kao da nemaju svog obiteljskog liječnika iako imaju, liječnicima se kao pacijenti pojavljuju oni koji to nisu. Morali smo reagirati jer osim što je tako nemoguće raditi, takva situacija potencijalna je opasnost za to da se dogodi greška u liječenju. Ni pacijente ni nas obiteljske liječnike više ne zanimaju izlike HZZO-a. Želimo i za nas i za naše pacijente, čvrst i siguran sustav.
Autor: Silvana Oruč Ivoš
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
