Home Izdvojeno PREVARA ILI NEŠTO DRUGO Dalmatinska šunka, proizvod s imenom bez pokrića

PREVARA ILI NEŠTO DRUGO Dalmatinska šunka, proizvod s imenom bez pokrića

by Ante Rašič

Na hrvatskom tržištu posljednjih godina sve se češće pojavljuje proizvod nazvan „dalmatinska šunka“. No, postavlja se sasvim logično pitanje – što to zapravo znači? Na gastronomskoj karti Dalmacije takav proizvod nikada nije postojao. U dalmatinskoj tradiciji stoljećima se proizvodi pršut – prepoznatljiv, jedinstven i zaštićen proizvod, koji je s vremenom postao i simbol regije. Šunka, barem u ovom obliku i pod ovim imenom, nije dio dalmatinskog identiteta.

Unatoč tome, proizvođači mesnih prerađevina odlučili su plasirati na tržište proizvod pod nazivom „dalmatinska šunka“. Riječ je, čini se, više o marketinškom triku nego o stvarnom odrazu tradicije. Brend Dalmacije nosi snažnu prepoznatljivost, pa je privlačno koristiti ga kao etiketu koja obećava kvalitetu i autentičnost. Ali problem nastaje kada taj naziv nema uporišta ni u povijesti ni u lokalnoj proizvodnji.

Dodatnu nelogičnost stvara činjenica da meso korišteno u toj famoznoj „dalmatinskoj šunki“ u većini slučajeva niti ne potječe iz Dalmacije. Potrošač se tako nalazi u paradoksalnoj situaciji – kupuje proizvod koji nosi regionalno ime, a zapravo nema veze ni s tom regijom, ni s njezinim kulinarskim nasljeđem.

Upravo zato bilo bi zanimljivo čuti od samih proizvođača kako su došli do ideje da proizvodu daju ovakav naziv. Na temelju čega se „dalmatinska šunka“ poziva na Dalmaciju? Na tradiciju koja ne postoji? Na recepturu koja nikada nije bila dio dalmatinske kuhinje? Ili jednostavno na marketinšku privlačnost imena koje kod potrošača stvara dojam autentičnosti?

Jer jedno je sigurno – kad govorimo o Dalmaciji, govorimo o pršutu. O sušenom mesu koje se proizvodi prema strogo definiranim pravilima, na buri, s posebnom tehnikom obrade i sa statusom proizvoda zaštićenog zemljopisnog podrijetla. Šunka, barem pod imenom „dalmatinska“, nema uporište u toj priči.

Zbog toga bi i potrošači, i struka, i institucije koje štite izvorne proizvode trebali otvoriti raspravu o ovom pitanju. Ako želimo čuvati autentičnost i vrijednost dalmatinskog kulinarskog nasljeđa, ne smijemo dopustiti da se njegovo ime koristi za proizvode koji s tim nasljeđem nemaju nikakve veze.

You may also like