Piše Roko Antić na FB
Spašavaju li nas taoci od crvene nemani?
Ovo je moj prvi i jedini komentar u vezi skorašnjih parlamentarnih izbora. Svim srcem ću se truditi da tako i bude – radi higijene svoje duše. Zbog stanovitih osobnih iskustava s Tomislavom Karamarkom, u vrijeme dok sam bio u HDZ-u, on je bio jedina osoba u hrvatskoj politici kojemu sam vjerovao. O tome sam pisao i javno govorio. Iako odavno znam da je u politici vječan samo goli (vlastiti) interes, moram priznati da ovaj prizor zbog poznavanja cijele situacije nisam očekivao, ali nisam previše ni iznenađen. Samo ne znam što je od ponuđenog duopola gore ili neiskrenije, HDZ-ovo spašavanje Hrvatske od “crvene nemani” ili SDP-ova najava “katarze društva”!
Prvi, gušeći se od mulja i korupcije po potrebi se dodvore Crkvi i pozivaju na nekakvo, njima svojstveno “demokršćanstvo” i govore kako je Istanbulska konvencija u sebi “duboko kršćanska” i isele pola milijuna ljudi. Žurim reći i to da kao važan osigurač uza sebe već imaju Milorada Pupovca i SDSS kao jamstvo valjda političke stabilnosti.
Ovi drugi nam pak serviraju već viđene floskule o poštenju i vraćanju institucija s prevrtljivim Milanovićem na čelu i cijelom brigadom dokazanih neojugoslavena i boljševika iza njega. Da raritet bude potpun, kakav god Milanović bio, djeluje iskrenije od Plenkovića. Grijeh struktura kao pojam ne tako davno izrečen došao je do svoga vrhunca, jer je narod totalno pogubljen. Spasitelji po meni nisu ni jedni ni drugi jer oni spašavaju samo sebe i svoje karijere. Valjda će se naći neki pojedinac kojemu vrijedi dati glas i koji će zastupati iskrene demokršćanske vrijednosti.
Neka nas dobri Bog spasi od nas samih, a kao društvo smo nažalost već dobrano potonuli!