Saborski zastupnik i potpredsjednik Mosta Nikola Grmoja složio se u četvrtak s tvrdnjama SDP-a da je gospodarski model Andreja Plenkovića pred pucanjem, ali ne i s time da raste broj nasilnih incidenata u društvu, ističući kako nema velike razlike u politikama SDP-a, Možemo i HDZ-a.
Proračunski deficit je velik i Plenkovićev model egzistira jedino na novcu iz EU fondova, no tome polako dolazi kraj. Osim toga inflacija i dalje divlja, poručio je Grmoja u reakciji na današnje SDP-ovo priopćenje složivši se s tvrdnjama da je Plenkovićev gospodarski model pred pucanjem i da se zato premijer Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i “ekipa” žele ogrnuti u hrvatsku zastavu i predstaviti se kao domoljubi.
No Grmoja se nije složio sa, kako je naveo, SDP-ovim floskulama i idiotarijama o tome da raste broj nasilnih incidenata u društvu i mržnja, te da je HDZ desna stranka.
Tvrdi da je HDZ interesna i klijentelistička organizacija podsjetivši da je donijela Istanbulsku konvenciju, imenovala lijevo orijentiranu pravobraniteljicu, te da financira tjednik Novosti i LGBTQ udruge.
„Ali najveća izdaja, osim korupcije, koja potvrđuje kako HDZ nema veze s desnicom je provođenje zamjene stanovništva nekontroliranim uvozom strane radne snage i prihvatom ilegalnih migranta”, smatra Grmoja i naglašava kako nema velike razlike u politikama SDP-a, Možemo i HDZ-a.
Nije dovoljno ogrnuti se zastavom i doći na Thomposonov koncert, potrebno je donositi zakone i provoditi suverenističke politike koje čuvaju hrvatsku naciju, vrijednosti i sigurnost obitelji, poručio je Grmoja.-Hina
No, dok Grmoja oštro kritizira postojeće političke opcije i upozorava na opasnosti koje donosi aktualni gospodarski model, neizbježno se nameće pitanje: što Most nudi kao stvarnu alternativu?
U javnosti često možemo čuti da je Most jedina istinska suverenistička i domoljubna opcija, no konkretni prijedlozi i strategije za izlazak iz krize znaju ostati nedorečeni ili apstraktni. Njihov program ističe borbu protiv korupcije, očuvanje nacionalnog identiteta i smanjenje ovisnosti o stranim utjecajima, no manjkaju jasni odgovori na izazove koji pritišću hrvatsku ekonomiju i društvo.
Također, treba se zapitati može li Most kao stranka koja je do sada uglavnom djelovala iz opozicije, često napuštajući koalicije i ne uspijevajući izgraditi stabilne saveze, doista preuzeti odgovornost za vođenje države i provođenje složenih reformi? Politička scena poznaje mnoge glasne kritičare, no rijetki su oni koji znaju izgraditi i održati vlast.
Grmoja i Most tvrde da nema velike razlike između politika SDP-a, Možemo i HDZ-a, ali građani se pitaju – ako su sve ove opcije podjednake, zašto Most ne pokaže drugačiji model kroz konkretne poteze, a ne samo kritiku i izjave?
Na kraju, Hrvatska ne traži samo oštru oporbu, već i viziju i sposobnost realizacije potrebnih promjena. Ostaje da se vidi hoće li Most preći iz pozicije stalnog kritičara u onu stvarnog graditelja budućnosti ili će, kao i dosad, ostati stranka oporbe koja dobro zna ukazivati na probleme, ali ne i rješavati ih.