Redakcija Hrvatskog glasnika dobila je pismo hrvatskog branitelja razočaranog nemogućnošću zaposlenja sina zbog ne poštivanja zakonskih odredbi prema kojima djeca hrvatskih branitelja imaju prednost kod zaposlenja. Pismo prenosimo u cijelosti.
Važeći Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji sadržava odredbe kojima se utvrđuju kriteriji kod zapošljavanja nezaposlene djece hrvatskih, redoslijed prilikom zapošljavanja kao i dokaze koje podnositelji prijave na natječaj trebaju priložiti da bi uopće mogli ostvariti pravo prednosti pri zapošljavanju u tijelima vlasti i javnim poduzećima i ustanovama
Tako je u odredbama članka 101. stavka 1.-3. i članka 102. stavka 1.-3. ciit. Zakona određeno da su se ta djeca u prijavi na natječaj pozvati na ovo pravo i priložiti odgovarajuće dokaze o statusu hrvatskih branitelja njihovih roditelja, dakako s ostalim dokazima koji se traže u natječaju (školska sprema, staž i dr).
Za svu djecu hrvatskih branitelja obuhvaćenih navedenim odredbama, dakle djecu poginulih, smrtno stradalih, nestalih i ranjenih hrvatskih branitelja, kao i za djecu dragovoljaca Domovinskog rata te hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata s najmanje 100 dana borbenog sektora, kao uvjet za ostvarenja prava prednosti kod zapošljavanja traži se da su korisnici naknade za nezaposlene iz članka 107. navedenog Zakona ili zajamčene minimalne novčane naknade.
Visina i način ostvarenja prava na zajamčenu minimalnu naknadu ostvaruje se na temelju posebnog zakona kod Centra za socijalnu skrb po provedenom postupku, a na osnovu dokumentacije i dokaza koju zahtjeva navedeni centar prema tom zakonu (Zakon o socijalnoj skrbi).
Slijedom cit. odredbi jasno i nedvosmisleno proizlazi da nezaposleno dijete koje živi samo mora imati status socijalnog slučaja da bi ostvario to pravo, a ako živi u zajednici s roditeljima njihova primanja po bilo kojoj osnovi ne smiju prelaziti određeni cenzus, tj. da i oni svi budu socijalni slučajevi.
Ovo ne da je skandalozno već je i sramotno jer vrijeđa čast i dostojanstvo hrvatskih branitelja od kojih su dosta njih dali i svoje živote za ovu državu.
Kako su imali obraza donijeti ovakve odredbe, za koje sam mišljenja da većina hrvatskih branitelja nije s njima upoznato. Ne čude me saborski zastupnici koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu, ali me čude oni koji jesu, a da pri tome nisu iskazali protivljenje takvim odredbama. Njima je vjerojatno bitno da im u ratni staž ulazi i vrijeme (1990.) kada uopće nije bilo ratnih događanja, da su većina njih koji su bili na položajima stekli status ratnog vojnog invalida, da neki koji su pobjegli u Istru 1991. te hvatani i vraćani u Slavoniju i Baranju krajem 12 mjeseca 1991., te upućivani u postrojbe, a neki koji su se dragovoljno javili u postrojbe narodne zaštite nemaju taj status jer im nedostaje nekoliko dana do potrebnih 100. Ustavni sud je ocijenio da je to u skladu s ustavom i zakonom iako je i vrapcu jasno da se ovdje radi o nejednakosti u ostvarenju prava. Valjda zato što su tada, a i sada u njemu bivši članovi saveza komunista ili njihova djeca.
Autor sam ovog teksta i vidljivo je da sam povrijeđen jer sam kao hrvatski branitelj s 1098 dana borbenog sektora u Hrvatskoj vojsci i 86 dana borbenog sektora u Narodnoj zaštiti, skrbnik nezaposlenog djeteta koji ima 38 godina. Shodno članku 290. Obiteljskog zakona nisam ga dužan uzdržavati, ali moram jer je država zakazala u ovom slučaju.
Nisam socijalni slučaj i za mene i moju obitelj je ponižavajuće da moje dijete traži pomoć od države. Valjda to branitelji nisu zaslužili.
Sramotno je da Zavod za zapošljavanje kao javno tijelo koje treba biti uzor pri zapošljavanju provodi natječajni postupak za prijem u njihovu službu bez ikakvih suštinskih kriterija (bodovanje npr. dužine vremena provedenog na zavodu, uspjeh u školi, status djeteta hrvatskog branitelja i sl.), a da kriterij za primanje na radno mjesto budu nekakva psihologijska testiranja, testiranje informatike, te ocjena nakon obavljenog intervjua pred komisijom s kandidatima. U svim potonjim slučajevima se natječaj može namjestiti, a to potvrđuje i izjava referenta u zavodu da će se moje dijete teško zaposliti u državnoj ili nekoj drugoj lokalnoj ili područnoj službi. Vjerojatno je mislila i za državne institucije i ustanove. Ako nisi član partije tj. lijevog i desnog krila saveza komunista nemamo šanse da zaposlimo svoje dijete.
Konačno, sramotno je da nitko izu vlasti nije iskazao statističke podatke o broju djece hrvatskih branitelja koji su se u proteklom razdoblju od stupanja na snagu važećeg Zakona o hrvatskim braniteljima…..zaposlili u državnim i drugim tijelima poduzećima kao socijalni slučajevi.
Valjda je i njih sramota.
Osobni podaci o autoru teksta poznati su redakciji Hrvatskog glasnika.