U svom slobodnom govoru u Hrvatskom saboru, saborski zastupnik stranke Dom i nacionalno okupljanje, dr. Damir Biloglav, jasno i bez kompromisa izrazio je protivljenje najavljenom usvajanju međunarodnog sporazuma o pandemijskoj pripravnosti pod ingerencijom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), istaknuvši kako bi njegovo prihvaćanje značilo svjesno i namjerno odricanje dijela hrvatskog suvereniteta, i to onog najosjetljivijeg – upravljanja zdravljem i životom građana.
”Taj sporazum tri godine pokušava poprimiti prihvatljiv oblik, ali unatoč šminkanju i daljnjoj reviziji, on i dalje nosi u sebi toksični sadržaj. Po mom dubokom uvjerenju, taj sporazum je koncepcijski loš. Sama ta ideja da se krizom poput pandemije upravlja iz jednog centra vrlo je loša. Ishod upravljanja takvim krizama ovisi o mnoštvu faktora, uključujući mentalitet, kulturu i druge osobitosti naroda. Nije moguće upravljati jednako u Indoneziji i Hrvatskoj. Sjetimo se samo pandemije, što bi bilo da su se u Hrvatskoj provodile iste mjere kao u Australiji ili Kanadi? Ne bi dobro završilo!”
Biloglav je podsjetio na bogatu tradiciju hrvatske zdravstvene pismenosti i povijesnu sposobnost samostalnog upravljanja krizama: ”Pa neće nama o pandemiji odlučivati netko tko se do jučer liječio prahom od sušenih krila šišmiša. Pa mi smo prije 650 godina izmislili karantenu! Mi smo 1377. godine u Dubrovniku već imali karantenu. Imali smo u 18. stoljeću sanitarni kordon pod Austro-Ugarskom, s više od 30.000 vojnika, u duljini od tisuću kilometara. I sad će netko doći soliti pamet?”
Snažno se usprotivio svakoj ideji da Hrvatska izgubi pravo samostalnog odlučivanja: ”Ako postoji netko u svijetu tko je više zainteresiran i motiviran za upravljanje zdravstvenim ugrozama od nas samih, tko više voli i kome je više stalo do mog zdravlja i zdravlja moje obitelji nego meni samome, neka se javi. Ja mislim da takav ne postoji.”
Biloglav je pozvao na suradnju, ali isključivo onu koja se temelji na poštivanju suvereniteta i ravnopravnosti: ”Jesam za suradnju i za sporazum, ali samo ako se temelji na poštenom i ravnopravnom pristupu sredstvima, ovisno o potrebama svake članice WHO-a, a ne po naredbi nadnacionalnih centara moći. Nedopustivo je da se ponovi situacija u kojoj Ursula von der Leyen naručuje milijune doza cjepiva, uključujući i za nas, koje su kasnije završile kao otpad. Suradnja – da. Odricanje prava odlučivanja – ne.”