Jesmo li postali luđi ili se ludilo danas više vidi? Kako se prema problemima mentalnog zdravlja odnose mladi, a kako stari? Što se događa s kokainskom epidemijom, imamo li sve veći broj ovisnika? Kakav je stav psihijatara i psihologa prema self-helpu? Odgovore na ova pitanja daju psihologinja i psihoterapeutkinja Maja Vučić i psihijatar Hrvoje Handl.
Ako vam se čini da oko nas ima sve više luđaka, dobro vam se čini, smatra psihologinja Maja Vučić. “Zbog promjena koje su se događale kao da su maske ljudima pale, više nema tih obrambenih mehanizama iza kojih se mogu skrivati. A s druge strane imamo platformu društvenih mreža koje su postale dobra pozornica. Ja mogu reći da hrpa mojih kolega kada bi puno takvih ljudi ugledali, na daljinu bi znala da imaju ozbiljnu dijagnozu, ali danas više ništa ne smiješ reći jer si odmah fob nekakav”, ispričala je u Špici s Macanom.
Psihijatar Hrvoje Handl kaže da se tijekom pandemije dogodila jedna dobra stvar, ljudi su shvatili da postoji anksioznost, normalizirano je postojanje psihičkih smetnji. “Sve ono što nazivamo ludilom mi imamo u sebi, ali u nekim mikrokoličinama”, tvrdi liječnik. Posebno smo na to osjetljivi u jutarnjim ili večernjim satima kad smo pospani, tj. kada smo najdjetinjastiji.
U Hrvatskoj od 2011. upeterostručena uporaba kokaina
A upravo su djeca i mladi u posebnom fokusu kada razmišljamo o mentalnom zdravlju u posljednje vrijeme. Broj uputnica za dječjeg psihijatra je porastao za 300 posto, svaki deseti srednjoškolac je razmišljao o tome da si naudi, a škole imaju problema s učenicima koji maltretiraju razrede. Handl naglašava da se s djecom koja imaju poremećaj ličnosti može, da ih se ne smije prepustiti administrativnom nasilju već im treba pokazati empatiju.
Vučić ističe i primjere iz vlastitog rada – roditelji djecu previše štite, lišavaju iskustava i čine ih nesposobnima za život. “Jedni imaju lažno ja, moraju se prikazati puno bolji nego što jesu. ‘Svaki dan za svaki moj korak mi moraš reći bravo, a ako mi se slučajno suprotstaviš ti si mi smrtni neprijatelj, a ja sam pametnija i bolja od tebe. Zašto? Jer su mi mama i tata govorili 20 godina da sam genije’. I imaš drugu skupinu – konstantno nekonstantni. To su oni koji kad im kažeš kritiku idu plakati u wc, zove mamu ili daju otkaz na pauzi”, ispričala je.
Dio je to posvemašnje narcističke kulture koja se, kako kaže Handl, preslikava na sve aspekte života. “U njoj je sve u kulisi, sve je bitno na van. Nije važno jesam li ja pametan nego da dobro izgledam, imam li dovoljno prefiksa ispred imena, jesam li dovoljno popularan. Narcističnom muškarcu nije bitno da je on zadovoljan u seksu, nego da je ta žena ne znam koliko orgazama doživjela”, pojasnio je.
Da bi si skinuli dio tereta suvremenoga života ljudi čitaju raznu self-help literaturu, pokušavaju stalno biti sretni, što je nemoguće, jer kako kaže Vučić, “uvijek high možeš biti samo na kokainu”. Ni to rješenje nije strano dijelu ljudi pa tako imamo sve veći broj ovisnika. “Neki moraju popiti barem pola litre viskija da bi bili svoji, to su funkcionalni alkoholičari. Funkcionalni kokainičari moraju roknuti malo kokaina da bi mogli biti bolji. Svi se oni pretvaraju u poremećaj ličnosti jer kad njihov simptom ovisnosti postane dio njihove ličnosti, oni više nisu kritični. Mi vidimo da oni piju, a oni to ne vide. Mislim da je to najveći problem”, zaključio je psihijatar.
Dr. Hrvoje Handl ugledni je hrvatski psihijatar i stručnjak za psihoterapiju s bogatim iskustvom u kliničkom radu. Osim kliničkog rada, poznat je i po edukacijama te stručnim predavanjima iz područja mentalnog zdravlja.
Maja Vučić je hrvatska psihologinja i terapeutkinja, specijalizirana za rad s djecom i mladima. Poznata je i kao voditeljica popularnih psiholoških radionica te stručnjakinja za područje emocionalne inteligencije.
