Home Izdvojeno Sve će se promijeniti tek kad Thompson zapjeva u pulskoj Areni, a Čavoglave se probiju u zagrebačku

Sve će se promijeniti tek kad Thompson zapjeva u pulskoj Areni, a Čavoglave se probiju u zagrebačku

by Ante R.

Piše Zvonimir Hodak
U jednoj od nedavnih kolumna napisao sam da je ova godina frapantno slična 1988. godini. Više mi se tako ne čini. Sad mi se čini kako je već nastupila 1990.

Berlinski zid je pao, Srbija se rapidno naoružava i evocira sve srpske ratne pobjede mada se nitko ne može sjetiti koje su to bile. Možda jedino Cerska bitka iz kolovoza 1814. na sjeverozapadu Srbije kad su razbili Austrougarsku vojsku koju su sačinjavali “tvrdi” borci – Česi. Poznati su po tome da se gotovo redovito u japankama penju na Velebit, a na Hvar iz Splita plove na luft-madracima uvjereni kako idu u Karlove (H)vari… Kad se Srbija do zuba naoruža, na scenu bi mogao opet stupiti Buda Lončar i zatražiti embargo na naoružanje svih strana. A onda što nam Bog da…

Upitao jedan stranac Japanca: “Kako ste došli na taj stupanj da vam je cijela nacija pametna?” Japanac odgovori: “Mnogi narodi su pametniji od nas. U većini naroda od deset ljudi, devet je pametno, a jedan glup. Kod nas u Japanu je devet glupih i jedan pametan. Razlika je u tome što mi damo onom jednom pametnom da vodi onih devet budala, a vi dajete onoj budali da predvodi vaših devet pametnih”.

Zašto generali šute?
Iz dubokog Yu-sna probudio se napokon Krešimir Žabec iz Jutarnjeg pa piše: “Generali, progovorite, dolazi li i nama rat?” Krešo je ipak shvatio da je “mir pod svaku cijenu” samo ljevičarska iluzija. Da je Putin, nakon što je Ukrajina onako brutalno izvršila “agresiju” na Rusiju, skršio otpor Ukrajine, danas bi Vučić pisao novi govor za “oslobođenu” Glinu. No, hvala Bogu, Hrvateki ipak ne spavaju, bar svaki dan u podne u Zagrebu. Naime, čitam kako je Grički top popravljen i kako je sad kompletna protuzračna obrana spremna. Već mjesecima medvjedi čuvaju granicu dok neprijatelj ne spava.

Joe Biden širi “neprijateljsku propagandu” pričom da ako Rusija pobijedi u Ukrajini onda će Balkan biti naredna rusko-srpska meta. Čista glupost! Zašto bi Srbija napala Hrvatsku? Njeni sunarodnjaci sudjeluju u hrvatskoj Vladi, srpski kapital posjeduje dnevni tisak i tjednike, ne dozvoljava se Hrvatska pravoslavna crkva, a kad smo u financijskoj frci, za pravoslavni Božić nam poklone novčić koji mi drugi dan pretvorimo u hrpu eura pa im vratimo.

No, nije samo Joe Biden neinformiran. Kreši Žabecu je sumnjivo ponašanje ministara obrane Njemačke, Švedske, Češke, Belgije, Estonije, Nizozemske… koji jasno i glasno prognoziraju da Europi prijeti novi rat koji dolazi s istoka. Kod Hrvateka o tome vlada muk, svi čkome i prave se ludi. Ne bi se šteli mešati! Valjda je zato Krešek pomalo razočaran i frustriran pa kaže: “Kao da Hrvatska graniči s Patagonijom, a ne sa Srbijom, a vojni i politički vrh se ne usudi ni pisnuti. Čuvaju vojnu tajnu”. Vojni zapovjednici žive u svojevrsnoj auto-fikciji. Sudjeluju u raznim proslavama i obljetnicama, ali o realnoj i nadolazećoj ratnoj opasnosti s istoka ništa ne govore. Puno se priča i piše o vojnom roku kojeg bi trebalo (zlu ne trebalo) ponovno uvesti. O tome slušamo duboke analize Anke Taritaš Mrak i Kate Peović… Možda zatraže prethodni elaborat od Vedrane Rudan i ostalih članica 6. Ličke da one ocijene treba li nam vojni rok i koliko smije trajati.

Žabec tako postaje drug koji pravilno razmišlja kad kaže “da su temu oko vojnog roka isprovocirali novinari, a ne vojnici…” Čudan stav vojske. Po njima smo mi mirni i sigurni, okruženi samo prijateljima (kao npr.: Srbijom i Crnom Gorom). Ova druga će nam uskoro vratiti brod Galeb koji je sada malo preuređen u “nosača avijuna”. I tako mi živimo u našem “ružičastom snu”. NATO, generali i ministri obrane članica EU-a iz dana u dan melju i upozoravaju na rat koji je već tu i oko nas, a naši šute i obilježavaju obljetnice ili održavaju svečanosti. Sve ostalo je pokriveno “vojnom tajnom”.

Mnogi naši generali bili su u JNA. Valjda im je to zaostalo iz tog mentaliteta. Imamo love, helikoptere Black Hawk, vojna vozila Bradley, jedino nam nedostaje ljudstva. Ako Buda opet u UN-u zatraži nekakav embargo, ovaj puta bi mogao na obuku Hrvateka za ratovanje. Jeste li čuli bilo kojeg ministra da je o tome iskazao neki svoj stav. Svi šute, smije govoriti samo veliki vođa jer on jedini odlučuje hoće li ili neće biti vojnog roka i koliko će trajati. Jedino o čemu on ne odlučuje je hoće li biti rata na ovim prostorima. I na kraju Krešimir Žabec pokazuje i dobar smisao za humor kad kaže: “I zato pozorno pratite obavijesti Hrvatskog auto kluba. On će vas o dolasku ruskih tenkova obavijestiti prije nego načelnik Glavnog stožera ili ministar obrane”. Prije nego i najpametniji ljudi na “zemaljskoj ploči”, oni iz Generalskog zbora.

Pravi problem nastao bi ako bi nam slučajno Vatikan objavio rat. Šalim se. Papa Franjo nas izuzetno voli. Možda čak i više nego Porfirija… Sjećam se jednog citata Benedikta XVI: “Ako Stepinac nije svetac, tko je onda svetac…” ili tako nekako. Hvala Bogu, zamijenio ga je nama sklon Franjo pa smo sad mirni dulje vremena. U ovo vrijeme je u Hrvatskoj lako izabrati sveca ili sveticu. Kandidati su “Možemo”, Anka Taritaš Mrak, Oreškovićka, Peovićka, Sandra Benčić… Sve bi njih možda naš dobri papa Franjo, uz pristanak Porfirija, prije kanonizirao nego Stepinca. Jednostavno moraš imati zrno sreće koje Stepinac nije imao. Jest da se Stepinac na Solunskom frontu borio kao srpski dragovoljac, ali SPC ga ipak ne voli. Tu solunsku avanturu Alojzija Stepinca objasnio je svojedobno papi Franji sam Porfirije, vjerojatno isto onako objektivno i istinito kako je Dobrica Ćosić objasnio njihovu potrebu za laganjem. Ni njegovo priznanje o opčinjenosti povijesnim lažima nije previše pokolebalo ljubitelje Prije i cajki. Sve je to ipak vrlo lako objašnjivo s obzirom na to da živimo u svijetu u kojem je veći problem prazna baterija na mobitelu nego prazna glava.

Znate li zašto služi truba u autu? Da upozori na opasnost. Zato svi trube kad se netko ženi.

Sad malo matematike. Srba danas ima oko šest milijuna. Naši i njihovi “istoričari” tvrde kako je svakom od njih obitelj završila u Jasenovcu. Pitanje je: “Koliko je to onda žrtava?” “Jutarnji” svakodnevno u Vremeplovu na zadnjoj stranici donosi isječke iz naše “zajedničke povijesti”. Evo naslovnice Jutarnjeg od 20. veljače 1915.: “Srbi bombardirali naše gradove Zemun i Mitrovicu. Tako su ispalili na Zemun preko sto hitaca iz teških topova…”. Objašnjenje onima kojima zemljopis nije jača strana. U veljači 1915., tri godine prije “sjedinjenja” ili odlazaka “gusaka u maglu”, Zemun (danas šire predgrađe Beograda) bio je hrvatski grad s većinskim hrvatskim stanovništvom. Kao uostalom i Subotica i neka druga mjesta u Vojvodini. Pa kad znamo da danas srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima Ustavnim zakonom garantiranu trojicu saborskih zastupnika, a mi u Srbiji ni jednog, onda dolazimo do jednog “zajedničkog nazivnika” koji bi otprilike mogao glasiti da su oni politički superiorni Hrvatekima.

Pita Crnogorac popa: “Je l’ mi Crnogorci idemo u raj sami ili netko dolazi po nas?”

Turudić digao tlak jugonostalgičarima
Jugonostalgičarima se digao tlak. Prosto ne mogu da veruju. HDZ se ipak, uz svu medijsku i oporbenu halabuku i nadanja, usudio predložiti Ivana Turudića za novog Državnog odvjetnika. Slavica Lukić je zamočila svoje pero u najcrnju tintu i napisala: “Simbiozom sudačke šutnje i politike do vrha DORH-a”. Slavica se čudom čudi kako je HDZ-ova Vlada pokazala srednji prst neovisnom pravosuđu”. Zašto ta čast nije, recimo, pripala opoziciji koja je raskošno talentirana da u roku odmah dobije uvid u bilo koji spis u kojem ima HDZ-ovog crnila. Ako lijeva opozicija slučajno pobijedi na parlamentarnim izborima onda će oni pokazati svoj srednji prst. Ali za to moraju još pričekati.

Možda dok umjetna inteligencija ne zamijeni političare. Mnogi od njih pokazivali bi i “bosanski grb”, ali za to im treba samo sitnica – izborna pobjeda. Ako im to uspije, onda mogu predlagati čak i Katarinu Peović ili Anku Mrak za fotelju Glavnog državnog odvjetnika u DORH-u. Već sam se javno preko ove kolumne izjasnio da od vremena smrti dr. Franje Tuđmana nisam više glasao za HDZ pa, dakle, ovo ne pišem kao predizbornu promidžbu HDZ-a. Međutim, problem je kod glasovanja na izborima u “široj slici”. Dovoljno je pogledati u medijima tko arogantno pretendira na preuzimanje zakonodavne i izvršne vlasti. Uz tako razjedinjenu desnu oporbu u kojoj svatko tko zna sročiti nekoliko suvislih rečenica odmah osniva vlastitu stranku i ne želi ni s kime drugim koalirati jer vjeruje da je baš on i njegova strančica bogom dana, opet ostaje jedina ozbiljna politička opcija HDZ.

Svi mi znamo svu bijedu korupcionaških i nepotističkih grijeha HDZ-a, ali oni bar ponešto sad već znaju o vođenju države dočim gotovo cijela oporba grca u nesposobnosti i neznanju. Dovoljno je samo pogledati kako vlada Možemo! U Zagrebu. Unatoč naricanju, kukanju i cmizdrenju naših ljevičarskih medija i njihovom pedantnom seciranju svih Plenkovićevih blefova i HDZ-ovih grijeha, kad se pogleda tko bi ih mogao zamijeniti na vlasti, ishod tih nadolazećih, tobože neizvjesnih, izbora je siguran. I nakon HDZ-a, opet HDZ. Perpetuum mobile.

Svaka akcija ima jednaku, ali suprotnu reakciju. Kad nam opozicija ne bude skup malih samodovoljnih pojedinaca, kad nam mediji ne budu više u rukama Beograda, kad nam se branitelji prestanu ubijati ogorčeni tko i kako nam vlada, dok Thompson ne zapjeva u pulskoj areni, dok se Čavoglave ne probiju u zagrebačku Arenu, dok se na Dan državnosti ne budu u cijeloj državi vijorile hrvatske zastave, dotle ćemo svi zajedno jedni drugima pokazivati srednji prst. Kad, dakle, politički odrastemo, ljudi će na izborima glasovati za normalne nove stranke, oporbu. Do tada će HDZ-vladati, pokazivati na izborima srednji prst te dizati tlak kriptokomunistima i orjunašima.

Tužan je podatak da si je 3100 branitelja oduzelo život. Među njima nije ni jedan političar… Hrvatski jugonostalgičari tiho uzdišu. Da je barem među tim braniteljima i Ivan Turudić.

Prvi štitnik za genitalije (suspenzor) upotrijebljen je 1874. u hokeju na ledu, a prva kaciga koja štiti vozače motora izumljena je 1974. Zaključak je jednostavan. Muškarcima je trebalo sto godina da shvate kako je i mozak važan. Postavlja se samo od sebe pitanje koliko će muškarcima koji vode Hrvatsku, SAD, Francusku, Njemačku… trebati da shvate kako se tu više ne radi samo o imigrantskom valu nego se tu radi o sustavnoj invaziji na njihove države. Sto godina nitko od nas neće dočekati. Ni Zoran Milanović koji troši svoje skromne resurse pljuckajući po Turudiću. Lako se demaskirati kad pucaš floskulama umjesto argumentima.

Pjeniti se sad nad time da se izuzeo iz predmeta svog bratića pa se onda tome čuditi kao pura dreku sliči kukanju kako nema novca dok mozak nitko ne spominje.

Kažu da se žene nikada ne pita za godine, a Hrvate se ne pita ni za što.

Australian Open je gotov. Bolan kraj za armiju Novakovih navijača. Đoković je barem statistički najbolji tenisač svih vremena. Ja ipak preferiram Nadala i Federera, ali koga briga…

Međutim, smatraju neki kako je ogromni kiks teniskog faraona Đokovića što je izgubio od Jannika Sinnera. Ovo Jannik skoro zvuči kao “jadnik”. No, vratimo se opet na statistiku. Od zadnja četiri susreta između Đokovića i Sinnera, taj “jadnik” je dobio tri. I čiča miča, gotova je priča. Jedan ima 35. godina, a drugi 20. Svakoj veličini na ovom svijetu jednom dođe kraj. Zbog toga ne treba kmečati. Ako ste neutješni, otiđite u zagrebačku Arenu na neki od koncerata. Tamo ste sigurni. Nitko vas neće uznemiriti lažnom dojavom o bombi…

Digli su ga u nebesa, a onda su ga pustili…