Piše Tihomir Dujmović
Naša elita nikad u ovih 35 godina nije jasnije pokazala da premda Hrvatska ima samostalnu državu, vojsku, granice, ušla je u sve moguće institucije, da unatoč svemu nije izašla ispod Titovog šinjela. Ljevica jednostavno svaku hrvatsku državu koja nije neojugoslavenska proglašava ustaškom! Mi nikad nismo ne samo napravili stručnu, znanstvenu, temeljitu, ekspertizu svih segmenata komunističkog razdoblja i neopisiva je sramota primjerice za HAZU da uporno šuti na tu temu premda nitko više od njih nije pozvan da skenira pola stoljeća komunizma. Mi nismo u 35 godina iskopali više od jedan posto masovnih komunističkih grobnica, mi nismo prenijeli jednu jedinu žrtvu u najširem smislu Bleiburških pokolja. Mi i kad smo iskopali poneko komunističko stratište nikad nismo istražili niti napisali tko je doista ubio te ljude. Mi kao država ne želimo niti odnijeti kosti iz Hude jame niti javnosti reći tko je taj vrh monstruoznosti zločina počinio? Ne spada li tako držanje svih naših elita u „znatno umanjivanje genocida i zločina protiv čovječnosti“ kako stoji u članku 324 Kaznenog zakona?
S druge strane mi uporno, ali prokleto uporno ne želimo razobličiti jugoslavensko razdoblje i to ni po kojoj osnovi. Mi nemamo analize koliko novaca smo davali u zajedničku blagajnu. Jedinu paralelu koju sam čuo je izjava povjesničara Marijana koji mi je rekao da smo za JNA krajem sedamdesetih izdvajali oko milijardu eura godišnje, novac za koji smo u jednoj godini mogli kupiti cijelu flotu Raffaela! Mi nemamo izračun koliko smo davali za nerazvijene. Mi nemamo javnu statistiku koliko je u vladajućim strukturama komunističke Hrvatske bilo građana hrvatske, a koliko srpske nacionalnosti. Mi se bojimo tih odgovora, takva pitanja su zabranjena i dan danas. Kao i more sličnih. Za ljevicu su to, ne analitička, već radikalna, osvetnička, „ustaška“ pitanja. Pa što više reći od ovoga: mi u Rijeci obnavljamo Titov brod, ali svaka vlast zabranjuje napraviti pristojno spomen područje od zloglasnog logora Goli otok. Ima li bolje ilustracije od pritajenog, ali prokleto živog titoizma, neojugoslavenstva i činjenice da hrvatstvo hrvatske države najveći dio svih dosadašnjih elita nije prihvatio? U nizu titoističkih tajni, podvala, obmana, gotovo sotonističkih kompleksa koji su u prvom redu bačeni na hrvatsko ime, kao najveći stoji logor Jasenovac.
I nije ona brojka od 700 000 žrtava koja je stajala 45 godina kao službena istina i danas difamira kompletnu povjesničarsku struku, nije ona kako se Klasiću čini stavljena zbog ratnih reparacija. Nego stoga da moralno i politički za sva vremena diskreditira već i pojam hrvatske države. Jer narod koji je u stanju čim je stvorio državu ubiti 700 000 ljudi samo u jednom logoru ne zaslužuje nikad više imati državu. To je puna i prava poruka brojke od 700 000, a ne reparacije. Jedina stvar koju danas širu javnost u ovoj temi zanima je odgovor na pitanje: gdje su posmrtni ostaci 83 tisuće ljudi koliko se službeno navodi? Bez tog odgovora, svatko ima pravo sumnjati u tu brojku. Zašto bi se vjerovalo bez dokaza, bez egzaktnosti, pa vlast je 45 godina tvrdila da je tamo 700 000 žrtava?
To pitanje i mogući odgovori do te mjere su čuvare titoističke baštine izbacili iz takta da su odlučili one koji postavljaju ovo pitanje strpati u zatvor. Kao nekad! U tom detalju se zrcali sva živost titoizma naših dana i činjenice da najveći dio ukupne hrvatske elite uopće nije spreman za dijalog o hrvatskoj povijesti. Jer taj dijalog uključuje baš sve teme te vapi do neba, za odgovorom na pitanje: gdje su posmrtni ostaci 83 tisuće ljudi koje navodite na tom popisu? Ona neukusna Klasićeva usporedba s Ovčarom je iznad svega deplasirana: za Ovčaru kao i za gotovo svako drugo stratište iz Domovinskog rata postoje egzaktni podaci, egzaktna istraživanja, egzaktni posmrtni ostaci. Za Jasenovac ih nema.
Oni brojku od 83 tisuće žrtava ne mogu dokazati i prijete zatvorom svakoga tko ih o tome nešto pita. Već punih 80 godina. U šest navrata su se tamo radila opsežna iskapanja i nikad nije pronađen niti jedan posto današnje brojke. Niti jedan posto! Jednog su znanstvenika 80-ih godina koji je problematizirao brojku poslali u ludnicu, brojni su uhićeni! Uključujući i Tuđmana! Koji se nije bojao formirati komisiju za ovu temu. Zašto se baštinici Tuđmana danas boje ovdje ići Tuđmanovim putem? Ali, kad im treba znaju ga citirati! Sada o Tuđmanovim istraživanjima šute!
Na koricama knjige „Jasenovački popis-lažne žrtve“ Nikole Banića i Mladena Koića, stoje imena dviju navodnih žrtava gdje stoji da je jedan rođen 1969, a ubijen 1942, a drugi je rođen 1975 a ubijen 1942. Možete to vjerovati? Na popisu imate ljude rođene 1814 i 1822, zapravo imate impresivan broj stogodišnjaka! Kako je moguće uz ovakve grješke ne dozvoljavati, zabranjivati, zatvorom prijetiti ako otvarate dijalog o tome: koliko je doista ljudi tamo ubijeno? Banić i Koić u toj knjizi, kao i Vukić u nizu svojih knjiga dovode u pitanje nizom argumenata službenu brojku. Da stvar bude gora Banić i Koić su mi u jednom tv intervjuu rekli da kad god bi naišli na neku nelogičnost, poput ove koju su stavili na korice knjige, da bi zvali memorijalni centar u Jasenovcu jasno i glasno im rekli što su otkrili i predložili da uklone de facto lažne podatke s tog popisa. U pravilu ih ne bi poslušali.
Dakle, postoji politička odluka o čuvanju pod svaku cijenu službene brojke, do razine da su spremni uhićivati onoga tko pokuša srušiti mit. “Na popisu se nalaze osobe za koje jednostavna provjera pokazuje da su zapravo stradale na drugim mjestima pa i izvan NDH ili da su preživjele rat. Provjerom javno dostupnih izvora iz različitih povijesnih ustanova, popisa žrtava raznih logora u Europi kao i mnogih drugih elektroničkih zapisa moguće je nedvosmisleno pokazati da se tisuće osoba s jasenovačkog popisa tamo uopće ne bi smjele nalaziti.
Dubljom obradom podataka jasenovačkih žrtava moguće je lako dokazati i da je dio žrtava izmišljen, odnosno da se radi o osobama koje nisu postojale“, ove riječi stoje na poleđini spomenute knjige dvojice autora. Ako Banić i Koić lažu, neka odgovaraju pred sudom. Ali. ako su Banić i Koić u pravu, onda mora odgovarati uprava memorijalnog centra i oni koji im zabranjuju da korigiraju popis u skladu s – istinom. Doista, ako Koić, Banić i Vukić lažu, pokažite narodu da oni lažu, demantirajte njihove podatke, izvrgnite ih ruglu. Čega se bojite ako su službeni podaci o Jasenovcu točni? Ali, ako se razgovor na ovu temu zabranjuje, ako se jednoj strani prijeti uhićenjem i zatvorom, unatoč ovakvim kvalifikacijama oponenata službenog broja, onda smo se mi vratili u Jugoslaviju. Jer to je ista retorika. Jer to je ista logika. Jer, to je ista mržnja prema istini. Jer, to je ista totalitarna svijest. Ako mi ti kažeš istinu koja meni ne odgovara, ja ću te uhititi. Da je 1945 likvidirali bi ih još prošlog vikenda.
Samo oni koji se boje istraživanja jer se boje prave istine mogu odbiti formiranje jednog međunarodnog znanstvenog tijela koje bi na temelju svih mogućih istraživanja u prvom redu iskapanja, došli do prave istine. Zašto bi pitanje gdje su posmrtni ostaci žrtava trebalo voditi u zatvor? Osim toga, ako razgovaramo u kategorijama revizije povijesnih podataka valja znati da je 2007 godine Spomen područje Jasenovac službeno imalo 72 000 žrtava, sad su na 83 000, dakle revidirati se može, ali samo naviše?! Ali, ako pokušate revidirati taj broj na niže, Pupovac prijeti da će Vas uhititi?
P.S.
U zadnjoj kolumni sam naveo da je ljevica Thompsonov koncert navela kao početak ustašizacije zemlje i sad im očajnički trebaju dokazi za izmišljenu tezu. Splitski događaji su samo jedna od takvih akcija. Dao bih se kladiti da će ih biti još. Ako me pitate tko zapravo stoji iza svega odgovor je nedvosmislen: isti oni koji su crtali svastiku na Poljudu!