Piše: Tihomir Dujmović
„Pojedine teme, poput one o Dejanu Medakoviću, politički su neprimjerene u ovom razdoblju“. Ovo je između ostalog izjavio premijer Plenković u prvom osvrtu na skandal koji je cijeloj Hrvatskoj priredio Milorad Pupovac organizirajući izložbu o Dejanu Medakoviću, jednom od glavnih kreatora Memoranduma SANU. Reći da je izložba i skup posvećen čovjeku koji je sa kremom srpske elite osmislio projekt zbog kojeg će kako se ispostavilo poginuti preko stotinu tisuća ljudi „neprimjerena“, ne može se ne uočiti. Ali, reći da je to veličanje neprimjereno samo „ u ovom razdoblju“ to je skandal prvog reda.
Posebno iritira što se u svim osvrtima na sva kulturna događanja ovih dana koje organizira Pupovac i njegovo društvo, u prvi plan ističe osjetljivost činjenice da se sve događa u studenom. Nee! Mi jednako u ožujku, lipnju i siječnju pamtimo i doživljavamo i Vukovar i Škabrnju i Saborsko i Pakrac i Petrinju. Jednako. I Medakovića. I četničke pjesme po manastiru Krka. Svoditi sve na studeni mjesec kad smo svi mi posebno osjetljivi, „naročito branitelji“, je oblačenje luđačke košulje cijeloj naciji! Mi svaki dan nosimo u duši te pokolje, mi smo tu trajno osjetljivi, jer su nam širom Hrvatske zvjerski poklali narod i spalili zemlju, a pri tom jedva da je netko za to odgovarao! A poklali su ih po planu koji je iznesen u Memorandumu SANU. Premijera je sram zbog slika koje smo vidjeli u Splitu, mene je sram što se ideolog velikosrpstva veliča u netom sagrađenom srpskom kulturnom centru u sred Zagreba i da to plaća državni proračun! Pripremiti izložbu u slavu čovjeku koji je bio ne samo čelnik Srpske akademije kada je ona osmislila zločinački plan stvaranja velike Srbije, već odati neviđenu počast čovjeku koji je branio Karađića čak i nakon Srebrenice, napraviti to liku koji je pet dana nakon pada Vukovara odbio apel za mir, to je skandal do skandala. Plenković je pak u osudi birao najnevinije i najblaže pojmove koje hrvatski jezik poznaje.
Rekao je da „ bi nam bilo draže da je u sadržajnom smislu izabrana neka druga aktivnost“. Nije se pitao kao što se pita Predrag Mišić: zbog čega nisu ove dane posvetili Olgi Carević, svjetski poznatoj biokemičarki čiji je sin poginuo braneći Hrvatsku? Jer kad kažete da Medaković nije tema primjerena, ali samo „u ovom razdoblju“, to ne može biti drugačije otčitano na drugoj strani nego kao znak da čim prođe taj vaš studeni, mi punim plućima idemo dalje. S Medakovićem i gorima od njega. Zašto? Zaboga, pa niste nam rekli da nikako ne smijemo slaviti čovjeka koji je koautor Memoranduma SANU i koji je tražio puštanje na slobodu Karađiću, rekli ste nam samo da to ne radimo „ u ovom razdoblju“!
Ministrica kulture je pak priznala da o Medakoviću -ne zna baš ništa, što je strašno podsjetilo na Josipovića kojem je srbijanski predsjednik Tadić donio knjigu slikara Micića koji je pisao da su Hrvati nastali križanjem majmuna i papige, a da ovaj nije imao pojma što prima u ruku! To pak da hrvatske elite ne poznaju velikosrpstvo, ne znaju njihove protagoniste i njihova djela, to je silno zabrinjavajuće jer nas vode ljudi koji neprijatelja ne znaju prepoznati niti kad im je pod nosom. Ali o antifašizmu i ustaštvu znaju sve! To je tipična ostavština iz Jugoslavije. I to histeriziranje o ustaštvu i banaliziranje i minoriziranje četništva je samo nastavak stare partijske mantre: „hrvatski nacionalizam je u porastu… a ima i pojava srpskog…“. Ta se teza do besvijesti ponavljala u Jugoslaviji premda je praksa bila dijametralno drugačija! Tako nekako je i danas, ali to se ne priznaje čak ni kod ovako eklatantnih afera. Do kojih je gotovo zakonomjerno moralo doći. Naime, kad nikakvu reakciju Vlade i premijera nije izazvala činjenica da je novcem hrvatskih poreznih obveznika tiskana knjiga panegirik o tzv. Krajini koju je svojedobno Ćipe uručio premijeru u Saboru, to je bio znak drugoj strani da je samo nebo granica! I došli smo do veličanja glavnog tajnika SANU-a u sred Zagreba uz obrazloženje Pupovca da bi bio sretniji da Medaković nije imao tu fazu. Ali, to nije tek „neka faza“! Nije Medaković samo pružao intelektualnu i političku potporu Miloševiću prije rata. Medaković je potpisao peticiju potpore osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karađiću! U peticiji se tvrdi da je haško sudište ilegalno, a Karađić nevin! Pet dana nakon masakra u Vukovaru i pada grada, 18 akademika SANU je potpisalo peticiju „Apel za mirno rješavanje sukoba u Jugoslaviji“ da bi glavni tajnik SANU-a, Dejan Medaković, objavio da su to stavovi pojedinaca, a ne Akademije, distancirajući se od tog apela. I takvog čovjeka se može već sutra veličati, samo ne „ u ovom razdoblju“? I netko misli da sutra Pupovac neće nastaviti? I tenzije se misle smiriti tezom veličajte ga Milorade, „samo ne u ovom razdoblju“?
I ministrica i premijer su se očitovali o izložbi koja je bila planirana u Vukovaru s tim da je Plenković i ovdje bio izuzetno pažljiv u ocjenama, ministrica nešto jasnija, dok su Anušić i Božinović bili bitno eksplicitniji, naglasivši poput Božinovića, da bez obzira što se radi o izložbi koja se odnosi na prvi svjetski rat „ budimo malo realni, znamo što takve izložbe mogu izazvati i izazivaju u Vukovaru pogotovo u ovim danima“.
U cijeloj toj gužvi ostalo je nejasno što je sa informacijom o splitskom incidentu koju je navela dopredsjednica kotara Blatine-Škarpe iz redova HDZ-a Julija Budimir Bekan rekavši: „iz Prosvjete se nisu obratili Povjerenstvu za dodjelu prostora na Blatinama, kao što to sve udruge naprave i ispoštuju proceduru. Nisu bili legalno u prostorima“. Dakako, to ne umanjuje splitski skandal, ali od kad je to nevažno poštuje li se zakon i procedura? Jednako tako je ostalo bez odgovora Miletićevo pitanje kako je to sedam srednjoškolaca planiralo napasti preko 200 srpskih karatista u Rijeci na prvenstvu Balkana u karateu? I zašto ne znamo ništa o tim napadačima?
Kao što je jednako neshvatljivo da se nitko iz vlasti nije oglasio glede informacija da su ovog ljeta srpski folkloraši pjevali pjesme četničkog sadržaja u manastiru Krka. Sve ovo navodim zato jer je savršeno jasno da će se svi ti incidenti ponavljati upravo zato jer hrvatska vlast nije povukla crtu koja se ne smije prijeći. Nitko iz Vlade nije reagirao na vijest o četničkim pjesmama u manastiru Krka, nitko nije pitao jesu li imali dozvolu za korištenje dvorane,(ako laže sankcionirajte gospođu koja je tu vijest iznijela!) već je Pupovcu poručeno da samo „ u ovom razdoblju“ ne slavi Medakovića! Što se može očekivati osim nastavka srpskih provokacija? Srpsko narodno vijeće je u Plenkovićevoj eri došlo s 1,5 na 16,5 milijuna eura potpore, ove godine je to još dodatno povećano, potpore su dakle povećane više od deset puta! U tom ludilu se otišlo tako daleko da Matica Hrvatska dobiva manje novaca od srpske Prosvjete iz državnog proračuna! Zašto unatoč svemu Pupovac ne prestaje sa provokacijama? Zato jer je pravi cilj predstavnike srpske manjine staviti u istu onu poziciju koju im je dala Titova Jugoslavija. Da prevedem: da on i Plenković vode Hrvatsku zajedno. Da njegov glas bude ključan u određivanju detalja nacionalnog identiteta. Da on suodređuje mjeru hrvatstva! Da bude gazda onako kako je to bilo onih 45 godina! E, onda može i hrvatska država! Sve ispod toga je suspektno, bazdi na ustaštvo i traži provokacije! U ovom trenutku ne treba odbaciti spekulacije da je cijela ova ofanziva koordinirana sa Beogradom, jer Vučiću očajnički treba vanjski neprijatelj kako bi svratio pozornost sa sebe na „divljanja ustaša po Hrvatskoj“. Uostalom sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila ističe da srpske tajne službe sada izazivaju nerede s ciljem rušenja hrvatske države, dodajući da BIA ima svoje ljude u svim hrvatskim institucijama. Nisam pročitao demant ove procjene.