U tekstu objavljenom na društvenoj mreži Tihomir Dujmović oštro kritizira odluku zagrebačke gradske vlasti da onemogući proslavu rukometne pobjede onako kako su je sami slavljenici željeli, tvrdeći da je time produbljen postojeći društveni i politički jaz u Hrvatskoj. Autor taj potez vidi kao simbol poniženja Zagreba i njegovih građana, ali i kao propuštenu priliku da se sportski uspjeh izdigne iznad ideoloških podjela i postane trenutak zajedništva cijele nacije, upozoravajući da se emocije i identitet ne mogu administrativno zabraniti bez ozbiljnih posljedica. Autor poziva Split da dočeka hrvatske rukometaše.
Tomašević je dakle povukao potez nakon kojeg će nastati veliki ponor između jedne i druge Hrvatske. One koja Thompsona voli i one koja ga doslovno mrzi. Ponor nesnošljivosti, animoziteta, sve do mržnje. Oprezni, mudri političari se s tim ne kockaju. Tomašević, SDP i Možemo ponizili su Zagreb i Zagrepčana kao nitko! Zabranili su rukometašima slavlje onako kako su ih oni zamolili! A slavimo njihovu pobjedu!Tomašević je odlučio pljunuti u lice i medalji koja je osvojena i gradu kojeg vodi. Jer ovdje je nevažno sto on misli, ova pobjeda i ova proslava trebale bi nadići lokalne relacije. Ovdje se radi o Hrvatskoj, o emocijama čitave nacije.
Sram me da živim u gradu čije vodstvo je zabranilo veliku rukometnu proslavu te i dalje mislim da je glavni grad hrvatske države mjesto za centralnu proslavu, dakako ne isključujući obilježavanje u drugim gradovima. Pitaju me prijatelji, zašto sam protiv feste u Splitu? Ma nisam protiv feste, najmanje u Splitu, ali me je sram da se mora bježati iz Zagreba ako se hoće slaviti. Pa do kud smo došli???Politički, zabrana održavanja ove proslave uz Thompsona u Zagrebu je skandal prvog reda i zato sam tvrdio da se ne smije dopustiti, da se mora napraviti pritisak da do ovog skandala ne dođe. Čujem da se to pokušalo na vise strana i načina, ali je Tomašević bio kategoričan: ne dopuštam! Ako je tako, ako biramo između toga da slavimo kako slavljenici traže ili nikako, izbor je jasan! Svi u Split! Ponavljam, sramotno je da moramo bježati iz Zagreba, besramno je da se Tomašević odlučio na ovakvu razinu ponižavanja,
ali, sada kad smo ovako poniženi, kad je Tomašević pljunuo u lice sjajnim rukometašima, i cijelom Zagrebu koji ne misli kao on i njegovo LGBT društvo, sad, kad je iskopan bezdan između jedne i druge Hrvatske i nitko ga neće zatrpati tako lako, sad je upravo zbog onih koje slavimo, i njima u čast dižemo času, red da pobjedu proslavimo kako oni hoće:uz Marka Perkovića Thompsona! Na velikoj, čarobnoj, vječnoj splitskoj rivi!