U vrijeme priprema za obilježavanje 81. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta, javnost je uzdrmalo otvoreno pismo uglednog psihijatra Hermana Vukušića upućeno saborskoj zastupnici Sandri Benčić. Autor, potaknut njezinim ranijim gestama pijeteta prema žrtvama rata, apelira na njezinu ljudskost, ali i iznosi duboko osobnu obiteljsku tragediju koja se isprepliće s povijesnim kontroverzama i sudbinama nestalih.
Pismo, koje u nastavku prenosimo u cijelosti, otvara bolna pitanja o selektivnoj empatiji, obiteljskim korijenima i pravu na grob koji je mnogima, poput autorova djeda Petra Rajkovića Peje, ostao trajno uskraćen.
PISMO SANDRI BENČIĆ POVODOM OBLJETNICE BLEIBURGA
Draga Sandra,
pišem ti ovo pismo povodom nadolazeće 81. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta. Znam da u redovima tebi bliskih političkih struktura mnogi na taj pokolj više desetaka tisuća vojnika i civila gledaju kao na “pravednu kaznu”, ili što bi Ivo Goldstein rekao “vae victis” – pravo pobjednika na osvetu.
Bez obzira na to, a ponukan tvojim činom bacanja vijenca u Dunav od prije tri godine za sve civilne žrtve Domovinskog rata, ja apeliram na tvoju humanost i molim te da nešto takvo sada učiniš i za bleiburške žrtve. Kako se ovih dana mnogo pisalo i govorilo o tvojem djedu, u privitku ovog mojeg pisma prilažem i fotografiju svojeg djeda, Petra Rajkovića zvanog Pejo, koji je bio lugar u Petrinji do pred sam kraj Drugog svjetskog rata.
Tada je mobiliziran u domobrane i sudbina ga je odvela put Bleiburga, gdje je možda sreo i nekoga od tvojih predaka, ali vjerojatno u drugoj uniformi. Peju više nikada moja obitelj nije vidjela. Stoga, još jednom apeliram na tvoju ljudskost koju si u Vukovaru pokazala prije par godina i molim te da ovih dana odaš takvu počast i bleiburškim žrtvama.
U ime mog djeda Peje iskreno hvala unaprijed,
Herman
P.S. Ma gdje sada bili, siguran sam da bi ovaj tvoj čin bio drag i iskorijenjenoj obitelji Ritter, uz čiju si otetu zemlju provela veliki dio svojeg djetinjstva i mladosti.