Piše Davorin Karačić
Zaplet oko izbora prvog čovjeka DORH-a , koji je nastao uslijed žestokog protivljenja lijeve opozicije te većine glavnih medija u Hrvatskoj, čini se dobiva dodatnu dimenziju.
Nakon što je HDZ čvrsto stao u obranu Ivana Turudića, kao najboljeg kandidata za mjesto prvog čovjeka institucije koja zastupa državu te vrši kazneni progon, a sve nakon ujednačene kritike lijeve opozicije te većine glavnih medija (koji imaju gotovo pa isti stav u većini bitnih stvari koje se odnose na ovu zemlju, bilo da se radi o nazivanju vjernika klečavcima ili promoviranju useljavanja stranaca u Hrvatsku.) da je Ivan Turudić, kako navode, eksponent HDZ-a koji je poslan s ciljem da zlouporabom položaja i ovlasti učini sve da zaustavi procesuiranje HDZ-ovim članova, bivših ministara te istaknuti ličnosti HDZ-a općenito.
Da bi stvorili čvrst sud o tome da bi Ivan Turudić bio HDZ-ov pravosudni pas čuvar, neki mediji su u javnost pustili sms poruke za koje se tvrdi da predstavljaju sadržaj komunikacije između Ivana Turudića te osumnjičenice Josipe Rimac, nekoć HDZ-ove uzdanice a danas osumnjičenice za teško koruptivno kazneno djelo s golemom protupravnom stečenom koristi.
Očito prisan sadržaj predmetne komunikacije, bio je dovoljan da javnost eksplodira.
Pojavljuju se smiješne sličice koje još zovu i meme, s Turudićem i Josipom Rimac u glavnoj ulozi, slatkasti izrazi iz te komunikacije završavaju na zidovima zgrada a tradicionalno od humora operirani ljevičari, sadržaj poruka već pretvaraju u šale i pošalice kojima se iskreno smiju samo oni, a na silu svi oni koji ne žele da im mediji dežuraju ispred kuće, s optužbom da nisu dovoljno drugarski reagirali na takve šale i pošalice.
Ipak, iskusno odvjetničko oko tu vidi neke druge stvari, koje su u svojoj ukupnosti, za javni predak i vladavinu prava puno opasnije od cvrkuta slova iz opisanih poruka. Te poruke je naime mogao medijima doturiti samo netko iz sustava, samo netko tko ima mogućnost uvida u kazneni spis. Međutim, već ocvale poruke iz prošlog desetljeća ne sadrže u sebi nikakav krimen.
Kako se nalaze u kaznenom spisu, da su te poruke bile imalo kompromitirajuće na način da su upućivale na moguće počinjenje kakvog kaznenog djela u kontekstu djela u vezi kojih se vrši kazneni progon Josipe Rimac, Turudić bi već bio snimljen pred kamerama dva puta te bi se otvorila istraga protiv njega.
Naime, onaj ili bolje rečeno oni, unutar sustava koji silno ne želi Turudića na čelu DORH-a te koji u javnost pušta ovakve poruke, sigurno bi poentirali da je u tim porukama bilo nešto što otvara sumnju na počinjenje kaznenog djela.
Istodobno radi se privatnim porukama, koje nisu dio dokaznog materijala kojim bi se dokazivalo kakvo kazneno djelo.
Ivan Turudić je vrlo osebujan lik. Djeluje kao estradizirani sudac odnosno onaj koji u sklopu svoga posla želi da ga se doživljava kao estradnu zvijezdu pa je naslikavanje na kavama na špici s raznoraznim poznatim ljudima, dio imidža ali to još uvijek ne upućuje da bi Turudić bio osoba povezana s kriminalom odnosno s kriminalcima u lijepim odijelima, čija imena i slike, prije nego dođu u sekciju crne kronike, najčešće borave u časopisima gdje sitna raja voli čitati što su to obukli kakvi odličnici, gdje šišaju kućnog ljubimca te gdje ljetuju.
Možda doduše i jest. Možda je doista poslan od strane HDZ-a da opstruira istrage i izvide protiv članova stranke, međutim, za sada nema ni jednog kvalitetnog dokaza u tom smislu, ako se izdvoje šaputanja s Josipom Rimac ili javno hvastanje s dobrim odnosima sa Zdravkom Mamićem.
Kao odvjetnik, osobno nisam zadivljen likom i djelom Ivana Turudića a kao političar osjećam izrazitu odbojnost prema HDZ-u međutim, ne dopuštam sebi da podlegnem najjeftinijim emocijama te da me one nose pri sagledavanju vrlo ozbiljne situacije.
S jedne strane dakle imamo Ivana Turudića te optužbe udružene lijeve opozicije kao i glavnih te istodobno lijevih medija za buduće koruptivne radnje. Dima svakako ima, ali vatre slabo, odnosno juha miriše ali mesa još uvijek nema. S druge pak strane se pojavljuje sustav unutar sustava, čiji pojedinci aktivno rade na eliminaciji onih koji bi trebali doći za šefove, koji u tom djelovanju javno objavljuju podatke iz kaznenih predmeta koji ne korespondiraju s kaznenim djelima a koji služe tek za stvaranje odbojnosti i negativnog emotivnog subjektivnog stava.
Kad se sve to poveže s uigranim djelovanjem opozicije i medija, onda sve sliči na teško drmanje kaveza u kojem se nalazi King Kong, možda onaj isti kojega je zlokobno spomenuo Zoran Milanović kad je vidio da neće tek tako zaštiti komunističke egzekutore koji su zasluženo u zatvoru, gdje će najvjerojatnije dočekati kraj svog života.
Za javni poredak, vladavinu prava te za sigurnost samog pojedinca, puno su opasniji ovi koji su se ugradili u institucije a sad grčevito grizu svakoga za koga naslućuju da bi im mogao poremetiti komociju i bezgraničnu vlast koju imaju a koju očito ne koriste za javni interes.
Hoće li Ivan Turudić uvesti reda i iskorijeniti strukture koje su se saživjele s DORH-om, ne znam a i nisam baš siguran. Međutim, da je ono što se nalazi u tim institucijama i koje s lijevom opozicijom te medijima vrše politički pritisak na izbor čelnika DORH-a duboko kompromitirano i na štetu pojedinaca ovoga društva u to sam uvjeren.
Mnogi od drveća ne vide šumu, a u šumi urliče i skakuće King Kong. Samo što mi se Turudić ne čini kao veliki bijeli lovac koji će šumu očistiti od zvijeri. Za tako nešto, budite pametni na izborima