Damir Vanđelić, bivši predsjednik nadzornog odbora INE i energetski stručnjak, oštro je na društvenim mrežama kritizirao postupke Vlade Andreja Plenkovića nakon objave o gubitku arbitraže. Vanđelić tvrdi da je država imala niz pravnih poluga za zaštitu nacionalnih interesa koje svjesno nije upotrijebila, ostavljajući ceh od stotina milijuna dolara na leđima hrvatskih radnika.
Cijena nečinjenja: 150 USD po zaposlenom
236 milijun USD koje ministar Bačić ovdje spominje da se sprema platiti su cca 150 USD svakog zaposlenog u Hrvatskoj. Jer Plenković nije pokrenuo ništetnost i restituciju tih kriminalom sklopljenih ugovora svog prethodnika. Mogao je, kažu pravnici, poništiti ugovor kao sklopljen ultra vires (izvan ovlasti) jer ga Sabor nije odobrio. Ako je država preuzela financijski teret privatne kompanije to može biti kvalificirano kao nedopuštena državna potpora prema pravilima EU i tako dalje i tako dalje. Velike su pravne mogućnosti pred ovom Vladom, ali su moralni kapaciteti – nula. Imati ćemo Hrvatsku, ali nećemo imati imovine, a i Hrvata će nestati, kako stvari idu.
Propuštene prilike i sporna sredstva iz NPOO-a
U svojih 10 godina vladanja “domoljub” Plenković nije nikada niti pokrenuo kontra tužbe protiv MOL-a, moguće je čak zautavio dvije tužbe HANFA protiv MOL-a, a imao je puno argumenata koje ja znam, a on zna sve što smo mi svi znali plus što mu SOA donese. Ali nije napravio ništa. Samo je odlučio dati INA 100 mil EUR kroz NPOO gdje je 56% novaca iz našeg državnog proračuna – naših poreza. A nitko od nas građana nije za to kriv, čak štoviše, smatram i da Hrvatska to ne bi trebala platiti i da još ima niz poluga i mogućnosti da sve stavi na mjesto. Ali ova ekipa to neće napraviti. Ova ekipa samo poklanja MOL-u, a sjetimo se i da ovi HDZ-ovci koji su iz INA izvukli milijarde još šeću slobodni iako nitko ne zna gdje je još nezaplijenjenih 50 mil EUR!
Pozadina spora: Sanader, mito i upravljačka prava
Ali, idemo pojasniti mnogima o čemu se radi u ovoj naknadi po sporu s MOL-om. Znam dovoljno jer sam energetičar, bio sam svjedok na strani DORH-a pokušavajući zaštiti hrvatski interes. Tadašnji predsjednik HDZ-a i premijer, Ivo Sanader je pogurao potpis dva dodatka ugovora:
jedan o upravljanju kojim je bez ikakve koristi za RH dao pravo upravljanja MOL-u koje mu po zakonu ne pripada jer nema više od 50% udjela,
o plinskom poslovanju i upravo ova naknada se toga tiče. Vrhovni sud je 25. listopada 2021. potvrdio osuđujuću presudu bivšem premijeru Sanaderu. Time je postalo pravomoćno da je Ivo Sanader osuđen na 6 godina zatvora za primanje mita, a Zsolt Hernádi na 2 godine za davanje mita. Sudski opis djela bio je da je Sanader, kao premijer, za obećano mito osigurao sklapanje ugovornih izmjena i izdvajanje nerentabilnog plinskog poslovanja na teret Hrvatske. Dakle, Sanader je kriv i ugovori su štetni, ali MOL ubire novac s “pravima” koje mu je dao HDZ-ov tadašnji šef.
Pravna bitka koju Vlada odbija voditi
Ovaj slučaj pokazuje veliku slabost države: kaznena odgovornost je dokazana, ali država nije uspjela zaštititi imovinski interes. Možda neki od vas čitatelja misle da je “sud tako presudio” ili ovaj HDZ nema veze s time. Ova Vlada je mogla napraviti isto kao i MOL i dići tužbe za upravljanje INA-om i imati kontra tužbe s punom osnovom. Plenković i njegovi bezmisleći podanici nisu i neće napraviti ništa.
Po hrvatskom pravu postoje jasni mehanizmi kako bi se Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju (GMA) pokušao proglasiti ništetnim. Ključ je u Zakonu o obveznim odnosima (ZOO) i načelima javnog poretka. Ukratko, država bi morala pokrenuti postupak utvrđenja ništetnosti ugovora pred nadležnim sudom ili arbitražom, ali uz vrlo precizne pravne argumente.
1. Ništetnost zbog korupcije (protivnost javnom poretku) Najvažniji temelj bio bi članak 322. Zakona o obveznim odnosima: Ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Ako je pravomoćno utvrđeno da je ugovor rezultat mita, država bi mogla tvrditi:
da je pravni posao sklopljen kaznenim djelom (primanje mita)
da je volja države bila korumpirana
da je ugovor protivan javnom poretku Republike Hrvatske
U tom slučaju RH bi mogla tražiti sudsku deklaraciju ništetnosti i restituciju (povrat u prijašnje stanje). Važno: ništetnost se ne zastarijeva, može se tražiti u svakom trenutku.
2. Ništetnost zbog nedostatka ovlasti ili zlouporabe ovlasti Ako je dokazivo da je premijer djelovao suprotno interesu države i zloupotrijebio položaj, država može tvrditi da je zastupnik prekoračio ovlasti te da je ugovor sklopljen na štetu zastupanog. To je također temelj za ništetnost ili barem pobojnost ugovora.
3. Bitna mana volje (prijevara ili nedopušten utjecaj) ZOO predviđa poništenje ako je ugovor sklopljen prijevarom, nedopuštenim utjecajem ili prisilom. Mito u političkom odlučivanju može se pravno kvalificirati kao nedopušten utjecaj na volju države.
Uglavnom – široko polje mogućih aktivnosti koje Vlada ima. Ali neće.