Naš ministar vanjskih poslova zove se Grlić Radman. Ne znam što mislite o njemu. Čini mi se, dok ga slušam kako govori, da je to čovjek sa posebnim, ono baš posebnim potrebama. Večeras je rekao da ćemo Ukrajini poslati “nevojnu” pomoć. Čovjek je blebetao u kontekstu mogućeg slanja naših vojnika u Ukrajinu, piše Vedrana Rudan na svom blogu.
Kako se zove pomoć koju jedna zemlja šalje drugoj zemlji koja je u ratu, a da nije “vojna”? Humanitarna? Imalo bi smisla da Rusi nisu prikazali snimku kako general Šojgu u Ukrajini razgledava hrvatsko oružje.
O čemu se ovdje radi? Ili je Radman Grlić budala ili me Radman Grlić zajebava. Naravno, možda je gospodin i jedno i drugo. Međutim ta ista budala ili ipak “budala” je uspješni poduzetnik.
U Hrvatskoj organiziramo sprovode za kugom zaražene svinje iu tom biznisu lupa milijun eura. Može li čovjek istovremeno biti i glupan i vrhunski biznismen? Teško. Zato ja njegove izjave na temu slanja “nevojne” pomoći doživljavam kao prijetnju opasnu po život moga unuka.
Još mi je jedna vruća “hrvatska” tema ubola uho. “Vučić sjedi na dvije stolice” i “to mora prestati” ponavljaju naši političari. Mislila sam da se Vučićem bavi Plenkovićem, izbori su na vratima, moramo nam nekako osvježiti pamćenje i ukazati na činjenicu da četnici samo što nisu organizirali dernek na Trgu bana Jelačića. Ali, ne.
Političarka iz opozicione stranke Možemo, ona Sandra koja je konačno oprala kosu, također misli, dapače, reži na Vučića koji sjedi na onim stolicama umjesto da se odluči za onu koju će mu ona dodati. Jebote! A da, gospođo, malo baciti oko na grad Zagreb? Smrdi poput javnog zahoda u kome je tisuće ljudi ostavilo svoju stolicu a plaćena čistačica bavi se svjetskom politikom.
Ova zemlja je u totalnom kurcu. Ni vlast ni oni koji žele doći na vlast nikako da je izvuku iz govana ali znaju što bi morao učiniti Vučić. Jebo vas Vučić, gospodo!
Zašto ne govorite o Americi? Užasava me što je Hrvatska već desetljećima duboko u njezinoj guzici. O tome nitko od vas gadova i gadura da bi riječ rekao. Čujte u američkom probavnom traktu i mislite da je to jedina stolica u kojoj bi se sav “demokratski svijet” trebao valjati.
Da, uskoro ćemo našu djecu morati slati u vojsku. Još se sjećam kako smo mi neki činili sve moguće da potomke spasimo od rata. U njemu su mnogi izgubili svoje mlade živote da bi Hrvatska izgledala poput luksuznog bordela za hadezeovski šljam.
Danas se od nas očekuje da pošaljemo klince u vojsku da bi, nemojmo se zajebavati, ginuli u Ukrajini. U Ukrajini se vodi rusko-američki rat. Ukrajinaca nema dovoljno. Bogati su pobjegli, neki ik nama, sve im je ovdje plaćeno, siromašni izginuli, ali zato ima svježeg mesa u zemlji koja će Ukrajini poslati “nevojnu” pomoć.
Macron nam je najavio da će Europa, pušačica američkog kurca, slati svoju djecu na klanje. Američka djeca će ostati doma. Zašto bi ginula kad u Europi ima toliko zemalja koje su izabrale “pravu” stolicu.
Kad je krenuo onaj rat ja sam u zlatu platila da mi sin ne pogine u njemu. Danas zlata nemam ali imam čekić. Svome ću unuku Kreši njime polomiti i ruke i noge. Njegov otac nije bio “heroj”, moj unuk neće biti “nevojna” pomoć Ukrajini.