Dado Adolf Topić, legendarni jugoslavenski glazbenik, bivši član Dinamita i Korni grupe gostovao je na televiziji N1 Beograd u emisiji 360 stupnjeva koji se deklarira kao Jugoslaven izrekao je toliko nostalgije u emisiji da je u nekim trenucima ta emisija bila teška za gledati. Dado Adolf topić godinama živi u Hrvatskoj, materinji jezik mu je hrvatski, ali u studiju je govorio na čistoj ekavici. Tako između ostalog o jugoslavenstvu kaže_
Ja mislim da je Jugoslavija bila interesantna po tom nekom profilu odnosa države i građanina. Recimo, u Jugoslaviji ste se mogli školovati besplatno do magistra znanosti – osnovna škola, gimnazija, srednja škola, fakulteti i tako dalje. Imali ste socijalno i zdravstveno osiguranje.
Imali ste zajamčeno radno mjesto, dom i mirovinu. Nitko vam to nije mogao oduzeti. Ako ste bili radnik i imali ozbiljan broj godina staža, imali ste pravo dobiti stan od firme.
U to vrijeme, naravno, to je bilo čudesno, ali je bilo istinito. Naši radnici su gradili vikendice na moru. Zašto ne? Imali su sredstva, imali su mogućnost da svoj život, radni vijek i trenutke odmora nekako spoje ugodno s korisnim i da život organiziraju po vlastitoj želji i volji.
Nitko ih u svemu tome nije ometao. Zemlje Istoka su govorile da smo mi kapitalistička zemlja. Mađari su govorili da smo mi za njih Amerikanci. To je Amerika. Nije bilo baš tako, ali je činjenica da smo imali jedan profil koji se razvijao godinama kroz tu ideju da smo jedinstveni i da smo braća.
Bratstvo i jedinstvo. I naravno, bila je tu pjesma „Druže Tito, mi ti se kunemo“, koja je nekako zaokruživala taj jedan emotivni kompleks svega onoga što smo kroz osnovnu školu i kroz neku adolescenciju prihvatili kao oblik ponašanja. I jednostavno, oni koji znaju o čemu ja govorim – bilo je lijepo biti Jugoslaven.
Odete negdje u inozemstvo, na bilo koju stranu, ljudi su nas poštovali. Rekli su: „A vi imate Tita. Vi imate ovo, imate ono.“ I imali smo osjećaj da smo snažni.
Bilo je to 25 milijuna ljudi koji su ipak jedna cjelina koja jamči jednu biološku sigurnost i stabilnost u vremenu u kojem smo živjeli.
Kada ja kažem da sam Jugoslaven, ja to gledam kroz dane koje sam proveo u školi, na fakultetu, u pokušajima da budem priznati glazbenik, u mom nastojanju da imam svoj bend, da imam prijatelje koji će to razumjeti, da imam ljude koji će mi pomagati u svemu tome. Tako da ja o svemu tome sudim prema svojoj uspješnosti da ostvarim svoje snove. A ja sam to učinio u Jugoslaviji.
Više pofledajte u videu