Može li se osobna tragedija i obiteljska prošlost koristiti kao legitiman alat u političkom razračunavanju unutar najvišeg zakonodavnog tijela države? Govor Peđe Mišića za saborskom govornicom otvorio je niz mučnih pitanja koja zadiru duboko u temelje hrvatskog društva, odgovornosti i interpretacije Domovinskog rata. Dok Mišić povlači paralelu između vlastitog brata, kojem javno nije oprostio sudjelovanje u agresiji, i braće Milorada Pupovca, postavlja se pitanje: zašto čelnik SDSS-a na ovakve izravne prozivke često odgovara šutnjom ili tek kasnijim medijskim istupima, umjesto izravne konfrontacije u sabornici?
Granice političkog diskursa i osobna odgovornost
Ovaj istup nameće i ozbiljnu etičku dilemu: smije li političar, u svrhu dokazivanja poante, ad hominem napadati obitelj drugog političara? Iako je javna sfera prostor za oštru kritiku, uvlačenje članova obitelji u politički ring često se smatra opasnim presedanom koji može dovesti do dodatne radikalizacije društva. U tom kontekstu, nužno je razlučiti individualnu od kolektivne ili obiteljske krivnje, je li Milorad Pupovac doista krivac za životne odluke i ratne puteve svoje braće, ili se ovdje radi o pokušaju diskreditacije legitimno izabranog zastupnika kroz grijehe njegovih najbližih?
Govor mržnje ili sloboda govora?
Kritičari Mišićevog istupa zapitat će se: je li ovo zapravo govor mržnje koji produbljuje međuetničke tenzije, ili je riječ o autentičnom svjedočanstvu čovjeka koji je na vlastitoj koži osjetio težinu rata? Mišićeva pozicija, kao Srbina koji je branio Hrvatsku, daje mu specifičnu težinu u javnom prostoru, no pitanje je smije li on, unatoč svojoj žrtvi, koristiti saborsku govornicu za ovakvu vrstu obračuna. Dok on proziva Pupovca da je upravo on “jedina prijetnja Srbima u Hrvatskoj”, ostaje visjeti u zraku tanka nit između legitimne političke kritike trošenja proračunskog novca i osobnih napada koji otvaraju nikad zacijeljene rane prošlosti.
Donosimo cijeli transkript govora za saborskom govornicom saborskog zastupnika Domovinskog pokreta:
Moj brat Siniša Mišić bio je pripadnik okupatorske vojske. Nikada to nisam zanijekao ni zatajio i nikada mu nisam oprostio.
Vojislav Pupovac, pripadnik vojske Srpske Krajine, mobiliziran i evidentiran kao pripadnik jedinice 9.305, sudjelovao je u ratnim aktivnostima na okupiranom području oko Benkovca te je ondje ostao do pada Krajine 1995. godine. Zadužio je pušku koja je evidentirana u registru krajiških boraca, puška broj 421.035.
Mladen Pupovac bio je vodnik prve klase jedinice 9.035 tijekom 1994., a od ožujka 1993. godine nije više bio samo pripadnik vojske, nego je bio u alfacentru kod Bruške u zaleđu Benkovca pod zapovjedništvom zloglasnog kapetana Dragana.
Sve ovo govorim zbog niza napada SDSS-a i gospodina Pupovca, koji se stalno poziva na srpski narod, odnosno pripadnike Srba koji žive u Republici Hrvatskoj. Većina njih, 95 %, prihvatila je i branila Republiku Hrvatsku, a on sada nama dijeli lekcije, naziva nas ustašama i svakakvim imenima.
Sve što je u Hrvatskoj rađeno. sve kuće u obnovi, pa i najnovije u Petrinji, Glini i Sisku, radila je hrvatska vlada, izgradili su ih hrvatski građani. Novac koji ste vi do sada dobivali, a više ga nećete dobivati, pitanje je zašto i gdje ste ga utrošili.
Toliko vam smeta Thompson i Thompsonove pjesme, a ne smeta vam što ste 2023. godine preko svojih „Srpskih novosti“ pozivali na manifestaciju sela Tromeđe koja se održava u Strmici pored Knina, uz stihove „Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati, zvaćemo te majkom kad ćemo se vratiti“ i „Što se ono na Dinari sjaji, to su srpski barjaci“. Ako građane Knina 2023. godine nazivate ustašama, njima jedino preostaje da vam odgovore „Za dom spremni“. No bitno je da ste vi komentirali u svim mogućim medijima i Thompsona i Čavoglave i „Za dom spremni“.
Ja vam s ovog mjesta poručujem, a nedavno je o tome govorio i zastupnik Nino Raspudić: okanite se vi Srba u Hrvatskoj. Jedina prijetnja Srbima u Hrvatskoj ste vi, a Srbi u Hrvatskoj sigurniji su nego u Beogradu, čemu imamo priliku svjedočiti ovih dana.
Ako vam je toliko stalo do Srba, a sami ste izjavili da je vaš glavni grad Beograd i da je vaša matična država Srbija, ne vidim u čemu je problem. Sada imate priliku pomagati Srbima u Srbiji i Beogradu.