Iz Ureda predsjednika RH danas je stiglo priopćenje u kojem Zoran Milanović ponovno optužuje Vladu i premijera Andreja Plenkovića da ponovno lažu u slučaju Ivana Turudića. Predsjedniku je sporno Vladino objašnjenje zašto nije mogla biti tražena sigurnosna provjera kandidata za glavnog državnog odvjetnika, a Pantovčak je pritom naglasio da su svi kandidati morali dati pisanu suglasnost za provođenje provjere. Na istup Milanovića stigla je reakcija iz Vlade koja se primarno pita zašto je Milanović u tolikom strahu da se izvan svih ustavnih i zakonskih okvira upliće u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika.
Priopćenje Vlade u cijelosti:
“Novi Milanovićev dan – novi serijal paničnih laži.
Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, predsjednik Vlade Andrej Plenković nema ovlast tražiti sigurnosnu provjeru Ivana Turudića.
Govoreći o sigurnosnim provjerima u svojim medijskim nastupima, predsjednik Vlade referirao se na činjenicu da bi Ivan Turudić – kad bi ostao sudac Visokog kaznenog suda – u ovoj godini išao na novu sigurnosnu provjeru, s obzirom na istek roka provjere iz 2019.
Ponavljamo, predsjednik Vlade nema ovlast tražiti novu sigurnosnu provjeru, već je s obzirom na važnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika, prije donošenja odluke, zatražio rezime dosadašnjih sigurnosnih provjera (2009., 2014. i 2019.). Milanović, koji se javno hvali svojim protuzakonitim saznanjima o pojedinim predmetima DORH-a, SOA-e i policije, mogao je reagirati još 2015. u vezi susreta Ivana Turudića i Zdravka Mamića – ako je smatrao da su sporni.
Mogao je i Dragan Lozančić, tadašnji ravnatelj SOA-e, a današnji Milanovićev savjetnik, revidirati sigurnosnu provjeru iz 2014. godine.
Kad već Milanović priznaje da je znao da se Turudić sastaje s Mamićem i da je to po njemu sigurnosna zapreka, kako to da Orsat Miljenić, ministar pravosuđa, danas šef Ureda Milanovića, nije tada pokrenuo stegovni postupak protiv Turudića?
Njihove namjere stoga su dokazano neiskrene i potpuno je suvišna rasprava oko novih sigurnosnih provjera u vezi teme koja ni samoga Milanovića nije zanimala prije 9 godina. O izvješću SOA-e šutio je 9 godina i nije ga smatrao preprekom da sudac Turudić bude predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, niti da postane uskočkim sucem. A uskočki suci su nadležni za procesuiranje najtežih kaznenih djela korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Pravo pitanje ostaje – čega se Milanović toliko boji da se izvan svih ustavnih i zakonskih okvira upliće u proceduru izbora glavnog državnog odvjetnika, zlorabi svoj položaj i vrši pritisak na rad SOA-e?
U nedostatku ijednog važnog postignuća po kojem bi se njegov predsjednički mandat mogao pamtiti, Milanoviću zajedno s njegovim trbuhozborcima iz dijela oporbe, očito ne preostaje ništa drugo nego zazivati tuđa uhićenja i progone. Sada je barem jasno kako su oni zamišljali rad DORH-a, SOA-e i MUP-a u mandatu Milanovićeve Vlade – i kako bi Hrvatska izgledala da se takva politička garnitura sutra vrati na vlast: svoje zaštititi, a neistomišljenike progoniti.
Za razliku od njih, na DORH gledamo kao na tijelo koje u svom radu treba biti neovisno, samostalno i lišeno ne samo političkog već i svakog drugog oblika upliva i pritiska. To je bilo i ostaje jasno političko opredjeljenje ove Vlade”, stoji u priopćenju Vlade Republike Hrvatske, prenosi HRT.