Ivica Granić upozorava koliko živimo u nesigurnim vremenima i koliki je zapravo domet iranskih balističkih projektila.Neka samo jedan eksplodira u našem susjedstvu hrvatska ekonomija bit će na koljenima.
Čini se kako iranske rakete ipak lete znatno dalje nego su tamošnji dužnosnici godinama pomirljivo uvjeravali svjetsku javnost. Jučer su padale i po četiri tisuće kilometara udaljenom otoka Diego Garcia, neuspješno pokušavajući pogoditi američke mete. To je razdaljina, recimo, od Irana pa sve do samoga kraja Europe, dakle rakete imaju doseg do zapadne strane Engleske, Francuske, Španjolske, Norveške.
Međutim, iako sam poprilično informirana osoba, nisam od strane lijevog mainstreama vidio osude lažljivih iranskih dužnosnika, recimo konkretno ministra vanjskih poslova koji je 28. veljače 2026. u izravnom prijenosu na televiziji izjavio: Iran namjerno ne radi dalekometne rakete koje stižu dalje od dvije tisuće kilometara, jer Iran nije neprijatelj narodu Amerike i Europe.
Kako vidimo, čini se da ipak jesu neprijatelji. Inače, zbog kojeg bi vraga proizvodili toliko dalekometne rakete. Gola je istina, dakle, da Iran u ovom momentu u strogoj tajnosti proizvodi dalekometne rakete s kojima može bez problema pogoditi bilo koji grad u Europi. Oni su to vješto uspješno skrivali, a skrivaju li i vlastiti nuklearni potencijal tek će se vidjeti.
Inače, tijekom operacije u lipnju 2025. IDF je nedvojbeno otkrio da iranski režim ima namjeru razviti rakete navedenog dometa ističući da ovakvo naoružanje u rukama Teherana predstavlja opasnost za desetke zemalja u Europi, Aziji i Africi. Iranski režim je tada to porekao.