Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
Teheran provodi tajnu misiju u Moskvi kako bi dobio pomoć za razvoj svog nuklearnog programa.
Štoviše, zapadni tisak piše da Iran pokušava dobiti pomoć od Ruske Federacije u razvoju najnovijih sustava protuzračne obrane. Zapadni obavještajci pišu da iransko izaslanstvo na tajnim sastancima predvodi viši savjetnik iranskog čelnika Ali Larijani, piše The Sunday Times.
Zapad je zabrinut činjenicom da Kremlj sada uvelike ovisi o iranskim bespilotnim letjelicama i projektilima, što znači da je spreman prijeći vlastite “crvene linije” po ovom pitanju.
Bivši direktor NATO-a za neširenje nuklearnog oružja William Alberque rekao je da se čak i tijekom kratkog posjeta lako može posjetiti bilo koje nuklearno postrojenje. U svakom nuklearnom postrojenju možete nešto naučiti za 24 sata.
Međutim, proizvodnja same nuklearne bombe i njezino postavljanje u balistički projektil moglo bi potrajati godinama . Iako, stručnjak ne isključuje da bi se Teheran mogao odlučiti za ne baš snažnu bombu koja se može staviti u topničku granatu.
Iran je također počeo aktivno kupovati zrakoplove Su-35 od Ruske Federacije, kao i nove sustave protuzračne obrane.
Danas, 13. siječnja, izaslanstvo Irana održat će poslovni sastanak s predstavnicima Britanije, Njemačke i Francuske u vezi sa situacijom oko nuklearnog programa.
Sam sastanak će se održati u Ženevi. Iranska strana želi ublažiti sankcije Zapada, kao i riješiti pitanje nuklearnog programa i prije Trumpove inauguracije. Dok sa druge strane tajno pregovara s rusima…
U početku je Iran bio spreman ograničiti svoj program nuklearnog obogaćivanja na 60%, kao i odobriti prisutnost inspektora IAEA-e u zemlji. Neki stručnjaci tvrde da je Teheran sada obogatio uran do 90% i da je na zadnjem putu da proizvede materijal za nuklearnu bombu.
Koliko god ovo zvučalo loše i ukazivalo da se teroristi i dalje “intenzivno druže” i nastoje jedni drugima vidati rane u pokušaju novog ugrožavanja zapada, ovo ipak daje nade u postupanja SAD-a prema samoj Ukrajini.
Formula je jednostavna, logička. Izraelu ne smije pasti dlaka sa glave u sukobu s Iranom i SAD će poduzeti apsolutno sve da to spriječi.
S druge strane, rusija će poduzeti sve da naoruža Iran i dovede ga na razinu da može ugroziti Izrael.
Budući da se problemi ne rješavaju uklanjanjem posljedica već prevencijom uzroka, stav SAD-a prema rusiji, a samim time prema ratu u Ukrajini bi mogli biti afirmativan za ukrajinsku stranu.
Jer rusiju treba prisiliti na mir, ovakvu, vojno, ekonomski i financijski iskcrpljenu i onemogućiti joj bilo kakve načine pomoći Iranu koji bi mogao ugroziti američke interese.
A Ukrajina, na žalost, nije američki interes, ona je samo poluga za slabljenje rusije, ona je alat, ali ne i interes poput Izraela.
Ona je problem Europe, a ne Amerike. Usprkos tome, i rukovanje alatom zahtjeva vještinu, upornost i treba dati rezultate. Za Amerikence rezultati su slabljenje Irana, stvaranje sekularne, a ne islamističke države, osiguranje opstojnosti Izraela, a rusija te rezultate svojim ponašanjem ugrožava.
I ono ne manje važno što treba svakako uključiti u Američko viđenje problema je i glavni “neprijatelj i ugroza” – Kina. Koja se ponaša kurvanjski, nonšalantno, kao da nije njen posao, a uvaljena je u sva ova događanja “do grla”. Ali za razliku od lajavca Trumpa, šuti i radi u svoju korist.
I nju nitko ne proziva niti od nje “previše očekuje” u rješavanju svih ovih problema i ratnih žarišta. Ona je elegantno prepustila Amerikancima glavnu ulogu, halabučenje, prijetnje, sastančenja, mirovne konferencije, podrške i napade svih vrsta…
A oni šute i doliju ulje na vatru, lagano i podmuklo, tamo gdje treba ili ugase vatru ako zaključe da je nepotrebna. Jer ionako znaju da će se knjiga uskoro svesti na dva slova. Na njih i SAD, svi ostali su bili i ostati će podanici, jedne ili druge strane.
Anušić: “Nije bitan Milanović, nisam bitan ja, bitne su Oružane snage Republike Hrvatske”
Zato očekujem i napisao sam da će o svemu odlučiti direktni pregovori i razgovori Amerike i Kine, ova laprdanja Tima Walza o skorom sastanku Trumpa i Putina su ništa do obični marketing, kupovanje vremena. Koji se mogu dogoditi tek nakon “pravih dogovora”.
Mislite da će Putin razgovarati sa Trumpom bez prethodne suglasnosti Kine i dogovora sa njom? Pa život rusije ovisi isključivo o pomoći Kine, koju šalje preko debelog sjevernokorejskog pajaca.
Uvjeren sam i da je današnji sastanak Iranaca sa zemljama EU o pitanju nuklearnog programa potaknut od strane SAD-a, tj. gurnuli su Veliku Britaniju i Francusku kao EU nuklearne sile i dodali Njemačku kao ekonomsku silu (u krizi) da prihvate prijedlog Irana i razgovaraju te pokušaju spriječiti završetak iranskog obogaćivanja urana…
Kroz dogovore o “nadzoru” ili kroz ukidanje sankcija, svejedno. Čijih sankcija? Opet američkih sankcija Iranu o kojima pregovara EU? Ipak, samo predstava za javnost, ništa drugo. Iranci i rusi idu dalje.
Može ih zaustaviti njihov “razvod braka” i zapad mora baciti sve svoje kapacitete na taj cilj.
Amerikanci, tj. Bidenova administracija šalje članice EU i NATO-a po kojima Trump samo tako pljuje i omalovažava ih i želi da one vode svoju politiku i zaštitu, da sada rješavaju pitanje iranske nuklearne bombe? Koja će moguće sutra ugrožavati Izrael? Malo “morgen” kako bi ljudi rekli, SAD tako važna pitanja o budućim ugrozama Izraela ne prepušta nikome…
Ili će to trajati do ustoličenja Trumpa?
Ako Trump i SAD ne iskoriste priliku i ne riješe pitanje rata u Ukrajini pritiskom na rusiju kroz pojačanje ekonomskih sankcija (nafta, plin, bankarski sustav), ili velikim povećanjem vojne pomoći Ukrajini, i ne dovedu rusiju pred poraz, bilo ekonomski ili vojni i ne nametnu rješenje rata u korist Ukrajine i zapadnog svijeta, vrlo brzo će se itekako morati pozabaviti s tri problema koja bi mogla, čak i za Ameriku biti prevelika.
Izrada nuklearne bombe u Iranu mogla bi situaciju na Bliskom istoku dovesti do usijanja i mogućeg širokog sukoba koji bi na sebe vezao dobar dio američkih vojnih potencijala.
Ostavljanje neriješenim pitanje rata u Ukrajini moglo bi za nekoliko godina ponovno dovesti u pitanje i dijelove same Europske unije… Pitanje Taiwana ću ostaviti za kraj, kao Kinesku poslasticu na pladnju.
Ipak vjerujem da su “decision makers” u Americi svjesni ovoga i da će usmjeriti narančastog kanarinca u pravom smijeru.
