Jean-Marie Le Pen, povijesna figura francuske krajnje desnice koji je šokirao zemlju i svijet ušavši 2002. u drugi krug predsjedničkih izbora, umro je u utorak u dobi od 96 godina u instituciji u pariškoj regiji u koju je primljen prije nekoliko tjedana.
Njegovu smrt potvrdila je obitelj i stranka Nacionalno okupljanje njegove kćeri Marine Le Pen.
“Jean-Marie Le Pen, okružen svojom obitelji, pozvan je natrag k Bogu u utorak u 12,00 sati”, objavila je njegova obitelj u priopćenju poslanom agenciji France presse.
Le Pen je vodio Nacionalnu frontu, koja je kasnije postala Nacionalno okupljanje, od osnutka 1972. do 2011. kada se povukao iz političkog života. Stranku je tada preuzela njegova kći Marine Le Pen i bila joj na čelu do 2022.
VIDEO Nacionalističko ludovanje za pravoslavni Božić zahvatilo i Kostajnicu
Ekstremni desničar koji je bio mješavina populizma, elokventnosti i karizme, opsjednut imigracijom i Židovima, izvukao je francusku krajnju desnicu s margina.
Najznačajniji od njegovih uspjeha ostao je nedovršen – 21. travnja 2002., u dobi od 73 godine, priredio je iznenađenje ušavši u drugi krug izbora kada ga je pobijedio Jacques Chirac.
Glasači su podržali konzervativni ‘mainstream’ umjesto da dovedu krajnju desnicu na vlast, po prvi put otkako su 1940-ih u zemlji vladali suradnici nacista.
No taj je trijumf imao za njega i svoju lošu stranu: dva tjedna milijuni ljudi marširali su protiv rasizma i njegove političke inkarnacije.
Na ovaj ili onaj način, Jean-Marie Le Pen proveo je život boreći se, bilo kao vojnik u francuskim kolonijalnim ratovima, kao vođa Nacionalne fronte za koju se natjecao pet puta na predsjedničkim izborima ili u svađi sa svojim kćerima i bivšom ženom, često javno i bijesno.
Neskriveni nacionalist, Le Pen je bio noćna mora Europske unije koju je vidio kao nadnacionalni projekt koji uzurpira ovlasti nacionalnih država.
Kontroverze su bile Le Penov stalni pratilac: optužbe za rasizam pratile su Nacionalnu frontu od osnutka.
Osuđen je 1996. zbog osporavanja ratnih zločina, nakon što je izjavio da su nacističke plinske komore bile “samo detalj” povijesti Drugog svjetskog rata.
Le Pen nikada nije izrazio žaljenje zbog svojih ispada, kontroliranih ili nekontroliranih – od plinskih komora kao povijesnog “detalja”, preko “nejednakosti rasa” ili njemačke okupacije koja “nije bila posebno nehumana” pa do tjelesnog napada na jednog socijalističkog političkog protivnika. (Hina)
