Demokracija

Piše: Ante Rašić

Znate li što je u politici Judgment Day, to je najgori dan u životu onih koji su odani sljedbenici vođe koji odlazi jer kao što povijest kaže Le roi est mort, vive le roi, tako će i oni morati vikati kralj je mrtav, živio kralj. Naravno da ovo mrtav znači politički mrtav, a svi oni što su bili dio njegovog tima dijele sudbinu šefa koji odlazi,jer šef koji dolazi bez obzira na misli koje će im stajati u glavi da svaka vlast treba ljude poput njih, to se zasigurno neće dogoditi, ne u zemlji gdje je i drvena peć moguća, a demokracija isprazna floskula. Autokracija ili zakon jačeg, odnosno cilj opravdava sredstvo u politici nije od jučer. Autokracija je i način uvođenja demokratizacije, ali isto tako savršen način eliminacije politički nepodobnih i nepoželjnih suparnika. Upravo to se dogodilo u HDZ-u, favoriziranje podobnog i poslušnog umjesto buntovnih i ljudi koji bi mijenjali, oni koji bi bili aktivna oporba, a ne paraziti sustava kojima odgovara status quo.

Autokracija je prisutna svuda, pa i u najdemokratičnijim društvima, nikome ne odgovara netko sa stavom, mišlju, karakterom i izrazitom osobnošću. Predsjednik Gradske organizacije u gradu poput Zagreba daje moć, priliku da se i on postavi autokratski i eliminira sebi nepodobne i nelojalne kadrove, a to vrh stranke ne želi. HDZ je stranka koja uvijek ide do kraja i nikada dok su na vlasti ne mijenja vodstvo, ali vodstvo je uvijek spremno eliminirati oporbu u stranci, pogotovo one koji nisu asimilirani i kojima je njihova misao i mišljenje potisnuto u najskriveniji dio mozga. Stranačka stega da, ali pravo na drugačije mišljenje osnova je demokracije, pa bila ona i stranačka.

AUTOKRACIJA ILI DEMOKRACIJA Zašto na predsjedništvo nisu pozvani Kostopeč i Kujundžić

Hrvatski narod obožava narodne izreke, a među najpopularnijim su “Ničija nije gorjela do zore” i “Razbio se vrč kojim ideš po vodu”. Svaka ima svoje značenje i to od pamtivijeka i tako će trajati dok postoji narod, a kada nestane naroda nestaje i država i vladar. Politika je kao nogomet, a predsjednik stranke kao trener. Dok ekipa pobjeđuje dotada je i trener šef, kada ekipa počne gubiti trener je potrošna roba i mora otići, tako je i u politici. Sve dok si gori se slavi, kad si doli sve se slomi i padne, ali ne pada samo onaj koje gori već svi oko njega. Svaki trener, ili predsjednik stranke bira novi team, oni stari odlaze, u nogometu nađu novi posao u politici ih pojede ropotarnica.

Sve je dobro dok svića gori, ona zapaljena 1989 davno se ugasila, ove nove, ipak nisu kvalitete kao one zapaljene 1989 godine, kvaliteta im je sve lošija, sve manje svjetla daju, a i vrč već propušta vodu. Sve je u redu dok sviđa gori, grdo nastupa kada se zgasi i zato još jednom- Le roi est mort, vive le roi!