Razdjelnici su opet u fokusu javnosti. Naime dio građana zatečen je upozorenjima tvrtki za održavanje razdjelnika, o tome da ih moraju mijenjati. Onima koji se ogluše na zamjenu prijeti se kaznama od 1 500 do 6 000 eura.
Mrkonjić: Ugradnja razdjelnika za vlasnike stanova je financijski neisplativa
Prije 10 godina mnogi su suvlasnici u višestambenim zgradama morali ugraditi tzv. razdjelnike topline. Sada dolazi vrijeme kada ti ugovori istječu te se mnogi pitaju što dalje.
Ljiljana Mrkonjić iz Udruge za zaštitu potrošača “Razdjelnici topline” kazala je u HTV-ovoj emisiji “Potrošački kod” kako su tvrtke koje održavaju razdjelnike govorile da su troškovi održavanja jednokratni, što je bila obmana potrošača, jer će se cijeli taj trošak opet morati ponoviti.
“Studija, koju je tada platilo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, 2017., nažalost, nakon donošenja Zakona je pokazala da je ugradnja razdjelnika za vlasnike stanova, financijski neisplativa. I da trošak, koji građani ulože i potroše, kod ugradnje razdjelnika, u deset godina u uštedama se ne može isplatiti”, poručila je Mrkonjić.
Šalić: Ne penaliziramo potrošače ako ne zamijene razdjelnike
Direktor tvrtke za ugradnju razdjelnika Julijan Šalić istaknuo je da Zakon o tržištu toplinske energije u principu je dao na znanje da se razdjelnici topline moraju ugraditi po Zakonu.
“Međutim, samo održavanje razdjelnika topline, njihova specifikacije nikad nije uvjetovana zakonom. Znači, obaveza zamjene proizlazi iz nekakve ugovorne obaveze između davatelja usluga i u ovom slučaju, stambene zgrade”, istaknuo je Šalić.
Dodao je da tvrtke, koje ugrađuju razdjelnike ne penaliziraju potrošače, ako ne zamijene iste. Potrošačima se šalju obavijesti za zamjenu, radi nadogradnje sustava nakon isteka ugovorne obveze.
Šalić je ponovio da su građani po Zakonu dužni imati ugrađene razdjelnike topline, no tvrtke koji ih ugrađuju ne mogu ih natjerati na to.
Cijena zamjene od 20 do 25 eura po razdjelniku
Mrkonjić je naglasila kako oko 45 posto vlasnika stanova, koji su trebali ugraditi razdjelnik, nikada ih nije ugradilo, a Šalić je rekao kako iznos za zamjenu razdjelnika varira, ovisno o tvrtkama, koje ih ugrađuju.
“Nekakav okviran iznos je od 20 do 25 eura po razdjelniku. Znači, u narednih deset godina”, poručio je. Šalić je naglasio kako uštede postoje za one potrošače, koje su ih ugradili.
Hod za život u Rijeci; na Korzu i prosvjedne aktivistice
Debeljački: Građani su opljačkani
Razdjelnici su u fokus došli 2013. s tadašnjim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom koji je donio sporni zakon o tržištu toplinske energije. Tada je uvedena obveza ugradnje razdjelnika topline u oko 170 tisuća kućanstava.
U međuvremenu su mnogi odustali od razdjelnika i vratili se starom modelu grijanja po četvornom metru. Za to je trebala suglasnost 51 posto predstavnika suvlasnika.
Prvi koji su se odlučili na takav potez bili su stanari u zagrebačkoj Ivekovićevoj ulici. Predstavnik stanara navedene ulice Branimir Debeljački poručio je kako su građani opljačkani.
“I to svjesno su opljačkani, zahvaljujući tadašnjem ministru za energetiku. Oni su to lijepo osmislili kako doći do novaca preko građana, a da nisu dali sve potrebne informacije – što Europa traži od nas u vezi energetske obnove”, dodao je.
Vladanović: Razdjelnici su ekonomski isplativi
Predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada u Zagrebu Zdravko Vladanović istaknuo je kako su mnogi primjeri pokazali da su razdjelnici ekonomski isplativi.
“Isplativi u onim zgradama u kojima je ostvaren pun smisao energetske učinkovitosti. Oni, koji su ugradili energetsku obnovu, odnosno koji su na vanjski dio zgrade stavili fasadu s izolacijom, stavili nove prozore, koji će dobro “diktati”. I onda se ostvario puni smisao”, naglasio je Vladanović.
“Bez fasade, bez energetske obnove, razdjelnici su samo jedna od stavki, jedna od mjera i zato razdjelnike treba gledati pozitivno, ali poticati javnost i suvlasnike u zgradama da krenu u energetsku obnovu”, dodao je Vladanović.
Struka je podijeljena
Udruzi za zaštitu potrošača kažu da imamo četiri vrste potrošača kad govorimo o razdjelnicima. Dio građana uopće ih nije morao ugraditi.
Neki koji su bili obvezni to učiniti – ugradnju su odbili. Dio njih ugradio je razdjelnike, ali su u međuvremenu odustali. Ostaju još kućanstva koja i danas imaju razdjelnike.
Stručnjak za energetiku Daniel Srb rekao je da su razdjelnici potpuno ispunili svoju svrhu, a to je, s jedne strane potrošnja energije, a s druge strane plaćanje prema potrošenoj energiji.
Stručnjak za energetiku Igor Grozdanić kazao kad bi svi suvlasnici u zgradi imale razdjelnike, onda to ima učinka.
“No, čim netko ne uzme razdjelnik, to onda više nema funkciju i dolazi do poremećaja u sustavu”, poručio je.
