Petar Škorić nazočio je događaju i napisao:
Danas sam, sa suborcima i prijateljima, nazočio obilježavanju 34. obljetnice povijesnog prosvjeda ispred zgrade Banovine, u organizaciji Hrvatske unije sindikata.
S dubokim poštovanjem i snažnim emocijama prisjetili smo se tog 6. svibnja 1991., dana kada su radnici i građani Splita ustali protiv agresije JNA i velikosrpskih planova. Tog dana, više od 50.000 ljudi stalo je u obranu slobode, opkoljenog Kijeva, hrvatskog naroda i budućnosti koju smo tada tek počeli stvarati izlaskom iz totalitarnog komunističkog sustava.
Bio sam tamo. Osjećala se dotad neviđena snaga zajedništva, odlučnost naroda i ona iskonska snaga istine koja se ne može izbrisati. Taj prosvjed nije bio usmjeren protiv pojedinaca, već protiv sustava koji je prijetio našem pravu na život, identitet i vlastitu državu. I zato vjerujem da taj dan mora imati svoje dostojanstveno mjesto u kolektivnom sjećanju našeg grada, upravo ondje gdje se i dogodio, ispred zgrade Banovine.
Nažalost, dok prijedlog Koordinacije braniteljskih udruga za postavljanje spomen-ploče prosvjednicima mjesecima čeka da uopće bude uvršten na dnevni red, aktualna gradska vlast mimo javnosti i bez ikakvog dijaloga, pokušava postaviti spomen ploču Sašku Gešovskom, stradalom ročniku JNA, i to u latinično-ćiriličnoj varijanti.
I dok svaka smrt zaslužuje pijetet, mora se jasno reći da smrt Saška Gešovskog nikada nije do kraja razjašnjena. Tadašnja JNA, u čijim je redovima služio, nije dopustila dolazak hitne medicinske pomoći, niti provođenje istrage ili obdukcije, iz samo njima znanih razloga. Postoje i svjedočanstva i indicije da je metak koji ga je usmrtio došao upravo iz redova JNA, a ne iz mase prosvjednika. *Zataškavanje tog događaja bilo je dio tadašnje velikosrpske propagande kojom se pokušalo svaliti odgovornost na prosvjednike i alibi za kasniju agresiju na našu zemlju, a danas svjedočimo pokušaju da se to zataškavanje potvrdi postavljanjem ploče kojom bi se, izvan svake pameti i povijesnog konteksta, simbolički optužili građani koji su samo branili svoj grad i svoj narod.*
Kao netko tko je toga dana sa svojim prijateljima stajao pred Banovinom, s ponosom i vjerom u slobodnu Hrvatsku, odlučno odbacujem svaku inicijativu koja pokušava izjednačiti žrtvu i agresora, obranu i okupaciju, istinu i laž. Neprihvatljivo je da se Splitom upravlja bez ikakvog sluha za one koji su ga branili.
Još je sramotnije što se istodobno ruši i uklanja štandarac s hrvatskom zastavom, simbol svega onoga za što smo stajali tada, i za što stojimo i danas. Nasilno uklanjanje tog simbola govori više od ijedne riječi o stanju duha današnje vlasti, koja ignorira svaku istinu, dijeli građane i nameće rješenja bez poštovanja prema žrtvi i povijesti.
Zato danas, s iskrenom zahvalnošću prema svima koji su 6. svibnja 1991. stajali pred Banovinom, trebamo poručiti svima: dok god nas ima, istina neće biti utišana. *Split nije grad zaborava, nego grad ponosa i prkosa.