U javnom prostoru ponovno se raspravlja o molitvenim okupljanjima na hrvatskim trgovima nakon što je aktivistica Sanja Sarnavka ustvrdila da su zahtjevi molitelja “protivni Ustavu i međunarodnim konvencijama”. Međutim, prema važećem Ustavu Republike Hrvatske i međunarodnim dokumentima koje je država ratificirala, takva ocjena nema pravno uporište. Zahtjevi molitelja niti su protuustavni niti krše ijednu međunarodnu konvenciju, a tvrdnje o suprotnome predstavljaju politički intonirane interpretacije koje mogu obmanuti javnost o stvarnoj pravnoj naravi ovih okupljanja.
Ustav jamči pravo javnog očitovanja vjere
Ustav Republike Hrvatske vrlo jasno i nedvosmisleno jamči pravo na slobodu savjesti i vjeroispovijedi. Članak 40. propisuje da svaki građanin ima pravo “slobodno očitovati svoju vjeru ili drugo uvjerenje”, dok članak 41. izrijekom dopušta i javno obavljanje vjerskih obreda. Nadalje, članak 42. osigurava pravo na mirno javno okupljanje i prosvjed, a molitveno okupljanje upravo spada u tu kategoriju.
Da bi se neko javno okupljanje ograničilo ili zabranilo, prema članku 16. Ustava nužno je dokazati da postoji stvarna i ozbiljna ugroza javnog reda, zdravlja ili prava drugih osoba — te da ograničenje mora biti nužno, razmjerno i precizno propisano zakonom. U slučaju javnih molitvi takvi uvjeti nisu ispunjeni, a do sada ni jedna institucija nije utvrdila da bi se radilo o prijetnji ustavnim vrednotama.
Međunarodne konvencije — zaštita, a ne ograničenje vjerskih sloboda
Suprotno tvrdnjama da se molitvena okupljanja kose s međunarodnim konvencijama, dokumenti koje je Hrvatska ratificirala upravo štite takve oblike izražavanja.
Europska konvencija o ljudskim pravima, u članku 9., jamči slobodu misli, savjesti i vjere, uključujući pravo “obavljati vjerske obrede, poučavanje, praksu i obrede, javno ili privatno”. Isto potvrđuje i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima u članku 18.
Ograničenja ovih prava dopuštena su samo u iznimnim situacijama: kada je riječ o nužnim mjerama u demokratskom društvu radi zaštite sigurnosti, javnog reda ili prava drugih. Puki ideološki nesporazum ili neslaganje s porukama nekog skupa ne predstavljaju pravno valjan temelj za ograničenje temeljnih sloboda.
Ustavni sud: Sloboda okupljanja je temelj demokracije
Ustavni sud je u više svojih odluka naglasio da sloboda mirnog okupljanja pripada “jezgru demokratskih prava” te da se vlasti moraju suzdržati od neopravdanog zadiranja u takva okupljanja. Sud je više puta rušio odluke lokalnih vlasti kada su one bez jasnog i nužnog razloga zabranjivale skupove, što dodatno potvrđuje visoku razinu zaštite koju ova sloboda uživa.
Promatrajući pravni okvir — Ustav, zakone, praksu Ustavnog suda i međunarodne konvencije — ne postoji pravno utemeljen argument da su zahtjevi ili sama okupljanja molitelja protuustavni. Tvrdnje o suprotnome spadaju u sferu političkog interpretiranja, a ne objektivnog tumačenja prava te tako pridonose stvaranju nepotrebnih podjela i pogrešne percepcije javnosti.