Kad političar ostane bez ideja, posegne za simbolima. Kad ostane bez publike, posegne za provokacijom. Ranko Ostojić učinio je oboje i dobio točno ono što je zaslužio: ignoriranje onih koje je htio isprovocirati i pljusku iz vlastitih redova.
Status „Ajmo partizani” nije bio hrabrost, nego jeftina dosjetka za društvene mreže. Plan je bio jasan – bocnuti „ustaše”, zapaliti vatru, pa se pojaviti kao borac protiv mraka. Problem je što mrak nije ni primijetio, ali su zato njegovi shvatili da ih njihov povjerenik vodi ravno u političku slijepu ulicu.
U isto vrijeme dok se Ranko bavi Facebook-ratovima, Osijek i Slavonija šalju jasnu poruku: tisuće ljudi završavaju na Hipodromu, pjevaju Thompsona i jasno pokazuju kome ljevica više ne zna – niti želi – govoriti. Ne zato što su svi oni ekstremisti, nego zato što su umorni od ljevice koja ih gleda s visoka i doziva duhove Drugog svjetskog rata svaki put kad ponestane argumenata.
SDP već godinama tone, ali rijetki mu pomažu tako predano kao drug Ranko. Umjesto da gradi mostove, on podiže spomenike prošlim bitkama. Umjesto da traži rješenja za današnje probleme, on traži neprijatelje koji će mu poslužiti kao kulisa za status dana.
Rezultat je porazan: stranka koja je nekad pretendirala biti ozbiljna alternativa danas izgleda kao loše vođena Facebook-grupa. A Ranko Ostojić, imenovan za povjerenika u Osijeku, postaje simbol svega onoga što SDP ne bi smio biti — glasnog, samodopadnog i potpuno odvojenog od stvarnosti.
Ako SDP želi nastaviti ovim putem, neka slobodno. Samo neka onda prestane glumiti iznenađenje kad birači odu tamo gdje ih barem netko sluša, a ne tamo gdje ih se provocira.