Slučajni predsjednik, slučajne države, mastermind i šaptač paunovima, bivši trgovac usisavača koji je spavao u svom krevetu nakon što ga je bilo strah ili ga možda uhvatila tjeskoba oko ishoda rata pa se nije odazvao mobilizacijskom pozivu, jer teško je bilo Titovom gardistu odlučiti se za stranu u ratu, jer kako nekome tko je odrastao spavajući u satenskoj posteljini odgojenom u duhu paradigme Kardelja i bratstva u jedinstva, svetkujući 25. svibnja odabrati stranu isto kao što se danas kune Bogom da Davidova praćka neće ući u Hrvatsku.
Kako netko kome izmiče lagoda života u metropoli, kilometrima daleko od ratišta, može donositi odluke čim će se hrvatska vojska braniti od potencijalne agresije. Kako netko kojem je dar i blagostanje stiglo od režima koji se urušavao, onome koji je imao jedne tenisice za pohod do Kumrovca da proslavi život i djelo tvorca njegovog blagostanja, a druge da se zabavi u kafićima ili diskotekama po Zagrebu dok su neki u tenisicama hodali po slavonskom blatom,mlađi od njega borili da bi on jednog dana pokušavao biti Maršal s Pantovčaka.
Hoće li hrvatski Maršal sam donijeti odluku i naći zamjenu za protuoružje za “Zagrepčanku” prije ili poslije nego ona pogodi Pantovčak ili nadaj Bože uništi vinsku kartu u Taču. Hoće li tražiti da se kupe francuski sustavi, ali kako kad su Francuzi nakon što su prodali nama rabljene prodali Srbima nove Rafale. Ili će tražiti sustav od njemu mrskog Trumpa, možda od njemu bliskog Putina jer on kao zvijezda ruskih medija i dužnosnika vjerojatno bi dobio popust.
Zna li Maršal s Pantovčaka što bi 1991. godine hrvatski branitelj dali da su imali ono što sada ima pobjednička hrvatska vojska. Zna li satenski omladinac da su hrvatski branitelji dok je on prodavao usisavače na tri baterije minobacača imali jedne nišanske sprave. Znali da je onaj koga napada bez imalo respekta ili poštovanja u vrijeme kada je on na minu 20 spavao u pidžami u toploj sobi spavao u rovu u tenisicama nogu mokrih do koljena. Jeli ikada rekao braniteljima hvala što ja sada glumim vrhovnog zapovjednika uživajući u vinskoj karti i delicijama. Nije i neće jer zapravo ništa ne zna niti išta razumije. On se ponaša kao predsjednik slučajne države koju je on proglasio slučajnom, Tako mu Boga u kojeg ne vjeruje, ne ponovilo se.