Koliko još masovnih grobnica treba otkriti da bismo progovorili o Titu? Tko se još boji istine o Titu? Punih 36 godina nakon uspostave hrvatske demokracije i pobjede nad komunističkim totalitarnim režimom, Hrvatska još uvijek nije snimila ozbiljan, cjelovit i objektivan film o Josipu Brozu Titu i nasljeđu njegova zločinačkog režima. I to je možda jedna od najvećih hrvatskih povijesnih i društvenih nelogičnosti.
Piše: Petar Perica
Dok Slovenci otkrivaju stotine prikrivenih grobišta i masovnih stratišta hrvatskih vojnika i civila, dok njemački sudovi procesuiraju Udbina politička ubojstva hrvatskih emigranata, a danas i Bugari snimaju dokumentarni film “Tito: Dželat 20. stoljeća”, Hrvatska i dalje o toj temi govori tiho, oprezno i s vidljivom nelagodom. Kao da se još uvijek bojimo otvoriti pitanje odgovornosti komunističkog režima za desetke tisuća žrtava križnih puteva, poratnih likvidacija, političkih progona, zatvaranja, mučenja i sustavnog gušenja temeljnih ljudskih prava.
Gotovo svakoga mjeseca otkrivaju se nova stratišta i nove masovne grobnice. Iz zemlje izranjaju kosti ljudi kojima je desetljećima bilo uskraćeno čak i pravo na grob, ime i molitvu. A istodobno se u dijelu hrvatske javnosti i dalje pokušava održati mit o Titu kao navodno benignom diktatoru i komunizmu s “ljudskim licem”. No činjenice su neumoljive.
Nijedan režim koji je iza sebe ostavio toliko masovnih grobnica, političkih zatvorenika, emigrantskih ubojstava, represije i straha ne može se promatrati odvojeno od svojih zločina. Niti se može razumjeti bez suočavanja s njegovim žrtvama. Zato se nameće jednostavno pitanje: zašto Hrvatska i dalje prepušta drugima da istražuju, snimaju i svijetu objašnjavaju ono što bi prije svih trebala učiniti sama? Zašto o Titu otvorenije govore Slovenci, Nijemci i Bugari nego država koja je najdulje živjela pod njegovim režimom i imala najveće žrtve?
Zašto još uvijek nemamo nacionalni dokumentarni ili igrani film koji bi bez ideoloških uljepšavanja prikazao cijelu istinu o čovjeku čije ime i danas izaziva toliko podjela? Pitanje Tita odavno više nije pitanje ljevice i desnice. To je pitanje odnosa prema istini. To je pitanje poštovanja prema žrtvama. To je pitanje moralne vjerodostojnosti hrvatske demokracije. Jer demokratska Hrvatska nastala je upravo na porazu totalitarnog jugoslavenskog komunističkog sustava.
Ako smo imali snage promijeniti taj sustav na prvim demokratskim višestranačkim izborima i pobijediti u Domovinskom ratu, krajnje je vrijeme da imamo snage i objektivno progovoriti o njegovu nasljeđu. Istina ne može biti ni lijeva ni desna. Istina je dug koji imamo prema mrtvima, njihovim obiteljima i budućim naraštajima. A taj dug Hrvatska već predugo odgađa platiti.
