General treba odbiti milanovićevu zapovijed i to dati ustavnom sudu!
Milanović nikoga i ništa ne priznaje, pa ni hrvatske geopolitičke obveze i interese, pa time ne treba priznati ni njega niti njegove protuustavne odluke.
Ovdje bi on od razvoja prijateljskih odnosa s Francuzima stvarao neprijatelje, od saveznika koji su nam potrebni, imputirao kome će oni biti veći prijatelji. Ma, možeš misliti – Srbima po Garašaninu ili Hrvatima, kojima su bliski po Napoleonu i civilizacijski. Ali svejedno, nama je potrebno razvijati prijateljske odnose, a ne Francuze gurati drugima.
Piše: Ivan Kujundžić
Duh komunizma i ignoriranje saveznika
Naravno, i ovdje je do punog izražaja došlo to da je Milanoviću komunizam isprao mozak pa zaboravlja ulogu Jacquesa Chiraca, velikog hrvatskog prijatelja, kojeg Milanović, kao ljevičarska klatež, ne obadaje i ne priznaje.
U tom pogledu svih naših geostrateških interesa mi ne bismo trebali obadavati na njega niti priznavati njegove neustavne ovlasti i zapovijedi, tako ni Plenković niti Anušić.
General Tihomir Kundid treba odbiti ovu Milanovićevu protuustavnu zapovijed te istovremeno poslati podnesak Ustavnom sudu i dati na ocjenu ustavnosti svoju i Milanovićevu odluku na konačni pravorijek.
Hrvatska se pod Zoranom Milanovićem nalazi u stanju performansa ustavnopravne krize!
Kvadratura začaranog kruga
Sada se ovom odlukom načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general Kundid, također našao u jednoj od novoizabranih ustavnih kriza i rijetkih situacija od osamostaljenja Hrvatske.
Ovdje se do punog izražaja iskazuje ne državnička mudrost, već oksimoron lude pameti. Iz jedne banalne zakonske odluke ministra Anušića i generala Kundida, koja je čista matematička dužina od točke A do B, ubacuje se još jedna nebitna točka C – Milanović, čija strana stvara kaos nepotrebnog i protuzakonitog trokuta, a na kraju, logičnim uključivanjem i Plenkovića, ovo prerasta u kvadraturu začaranog kruga, koji postaje opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske.
Jer daleko je ova ludost Milanovića od strategije: od prijatelja stvarati neprijatelje, od saveznika protivnike.
Zabrana odlaska na mimohod u Pariz
Iz jednostavne odluke, kojom u miru upravljaju ministar i načelnik Glavnog stožera, a tek u ratu i sličnim situacijama (kako je jasno Ustavom i zakonski određeno) vrhovni zapovjednik, u ovom slučaju, nažalost, Zoran Milanović, brani odlazak na folklorni izlet jednoj svečanoj postrojbi.
Prema riječima ministra obrane Ivana Anušića, vrhovni zapovjednik Milanović zabranio je načelniku Glavnog stožera, generalu Kundidu, potpisivanje bilo kakve odluke o odlasku hrvatskih vojnika na vojni mimohod u Parizu.
E, luda pameti!
I dok je većina nacije na sunčanju, stručna javnost smatra kako je ovdje riječ o protuustavnoj i protuzakonitoj zapovijedi te nimalo strateškom interesu Hrvatske.
Revolucionarne metode iz šume Brezovica
Ali Milanović goni tovara po svom, odišući šumom Brezovica iz koje je krenuo 22. lipnja u kampanju za izbore sljedeće godine, i čini to revolucionarnim metodama kako su to radili stari komunistički kadrovi u šumi Brezovica.
I dok Plenković spokojno upravlja Hrvatskom i još kalkulira s okupljanjem desnog spektra u i oko HDZ-a, dotle Milanović, nošen duhom šume Brezovice, ode drumom, nastojeći bez ostatka okupiti sve na lijevom spektru, pa i ocvale ljevičare, svu antifašističku omladinu i klatež te, loveći više i podilazeći šire od ljevice, u šumi zavapi: „Šteta što ustaše nisu bile blaže prema kordunskim Srbima i tako ih pridobili?”
E, ovim nastoji zgrabiti još malo desnice i eto moguće pobjede s novom-starom šestorkom, a zahvaljujući upokorenoj desnici i izbornom modelu po d’Hondtu?!
E, moj narode… Ne zna se je li tragičnije to što ne znamo ili, pjevano: „Ako ne znaš što je bilo?”
