Prisjetimo se migrantskog vala iz 2015. godine razotkrio je sve slabosti europske sigurnosti, uostalom postoje indicije da su tada kroz Hrvatsku prošli i teroristi, a ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić pozdravljao ih je s Allahu ekber. Isto tako nedavne slike s španjolske enklave u Africi Ceute, gdje su masovni i organizirani proboji granice doveli do izvanrednog stanja, stvarna su opomena. Dok je invaziju 2015 svojim izjavama izazvala Angela Merkel situaciju u Ceuti izazvali su španjolski parlament i premijer. Obrazac isti, ali reakcija Europe drugačija. Kada je EU zaprijetila zatvaranjem granice sa Španjolskom, migranti su po kratkom postupku vraćeni u Maroko.
Takav se scenarij u Hrvatskoj jednostavno ne smije dogoditi. Obrana granice i državnog prostora nije poligon za teoretske rasprave, nego prvi uvjet opstanka pravne države. Hrvatskoj ne trebaju imigranti po ulicama i trgovima, kampovi po parkovi i unos nesigurnosti. Europa se naglo opametila, no je li se Hrvatska opametila.
Zašto je doista došlo do depopulacije i tko ne razumije pravnu državu?
Piše: dr. sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka i sveučilišna profesorica
Gledali smo i slušali o migrantima, sigurnosti, granicama. Slušali smo i niz (nebuloznih) rješenja migrantske krize, također. Takva površna blebetanja uvijek izostave važne elemente, uz klasičnu površnost i elementarno neznanje. Primjerice, politike “naseljavanja”! Da bi itko uopće imao ikakav legitimitet raspravljanja o tome, trebao bi znati zašto je došlo do iseljavanja.
Hrvatski povijesni prostori pod različitim su režimima stvorili jednu od danas najvećih iseljeničkih zajednica. Nepovoljne i često rigidne i ugnjetavačke politike prema hrvatskim otočanima dovele su do njihova stoljetnog iseljavanja. Pored toga, sustavi masovnih likvidacija i svjetski ratovi dodatno su doprinijeli depopulaciji prostora. Jedan od zadnjih “čavala u lijes” bila je specifična socijalistička politika prema malim poljoprivrednim proizvođačima koja je doprinijela napuštanju poljoprivredno-maritimnih područja.
I danas je tako kako je. Ali….ima nešto što prosječan hrvatski ljevičar teško razumije (osim kada je on sam u pitanju), a to je pitanje privatnog vlasništva. Onog segmenta koji je svojstven svim demokratskim društvima. Tako prosječni marksist ne razumije da ono što je prazno nije i konfiscirano. Ipak smo se izborili da toga više ne bude. Govoriti o nenaseljenoj zemlji, kao ni o čijoj zemlji znači pokazati temeljno nerazumijevanje demokratske pravne države. I ne, nije smiješno, žalosno je.
