Nakon što smo objavili vist o deložaciji istina silom prilika antifašističkih udruga, oglasio se i poznati psihijatar dr. Herman Vukušić. Kako je Hrvatski glasnik već izvijestio o ovome, ali i objavio vijest da će se Grad Zagreb pobrinuti da ne ostanu bez krova nad glavom, objava dr. Vukušića donosi zanimljiv pogled iz prve ruke na prostore u Hatzovoj ulici i nekadašnje odnose u njima. Posebno je zanimljiva reakcija dr. Vukušića na kmečanje Habulina kako im država nije dala garancija da će se vratiti u elitne prostore.
Objavu dr. Vukušića prenosimo u cijelosti
TREBA LI HABULINA BAŠ IZBACITI NA CESTU?
Danas je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SAB) postao vijest dana najavom da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zbog planirane obnove zatražilo od te udruge da do 01. rujna napuste zgradu u zagrebačkoj Hatzovoj ulici koju koriste od 1953. godine.
Premda Habulinu samo Ministarstvo nije (po njegovim tvrdnjama) ponudilo zamjenski prostor dok obnova traje, siguran sam da će se njegova saborska sugrađanka iz zagorske “Male Moskve”, kao i cijela Možemovska svita pobrinuti da ih Grad Zagreb zbrine.
Međutim, sama Habulinove objava na društvenim mrežama izazvala je niz radikalnih i neumjerenih reakcija kod kojih se neke mogu protumačiti i kao zazivanje prekida rada samoga SAB-a.
Po tom pitanju moram zbog povijesne odgovornosti reći da sam bio ravnatelj prvog Centra za hrvatske branitelje i njihove obitelji Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata (UHVDR), otvorenog u studenome 1995. godine upravo u prostorijama SAB-a koje danas koristi Habulin.
Kroz taj Centar je dok sam ga ja vodio do 1999. godine prošlo na tisuće branitelja kojima je pružena psihološka, pravna i socijalna pomoć, a sve to uz dozvolu SAB-a čiji su to prostori bili i sa kojim smo kao UHVDR imali korektnu suradnju.
Napomenuti ću da je tadašnje vodstvo SAB-a na čelu sa Ivanom Fumićem za razliku od Habulina jako zaziralo od samopromocije i otvorenog političkog angažmana.
Više puta sam već javno rekao da je radikalna “ustašizacija” Hrvatske koju kao narativ neki mediji i političari guraju zadnjih deset godina namjerno nametnuta tema od strane onih koji ne vole ovu zemlju, a dokaz tome je da smo već prije trideset godina kao veterani Domovinskog rata imali doslovni suživot sa borcima NOB-a pod istim krovom.
Stoga, premda na Habulinov lelek gledam kao na tipičan primjer ponašanja pripadnika “kulture žrtve”, kao netko tko je godinama bio “podstanar” SAB-a u borbi za braniteljska prava mislim da su neke reakcije na njegov istup preradikalne i spadaju u mentalni obrazac radikalne ljevice koju često upravo zbog toga i prozivam.
