Dr. Herman Vukušić ponovno pogađa u srž kada uspoređuje dva potpuno različita aršina hrvatskog pravosuđa i medija. Na jednoj strani imamo tragičnu sudbinu bolesnog mladića čije je ime vrlo brzo završilo u javnosti, dok se na drugoj strani kod četvero osumnjičenih za namjerno podmetanje požara identitet uglavnom skriva iza sintagme „hrvatski državljani“.
Vukušić otvara pitanje koje se u javnosti teško može zaobići. Kada se za počinitelje ili osumnjičenike za teška kaznena djela, pa i djela koja se istražuju u kontekstu mogućeg terorističkog motiva, koristi samo odrednica „hrvatski državljani“, ostaje pitanje zašto se u nekim drugim slučajevima ime, prezime i osobne okolnosti pojedinca bez problema nađu u medijima.
Nažalost, u ovom slučaju imena i nacionalni identitet osumnjičenih ipak su dospjeli u javnost. No gorčina ostaje jer se ponovno otvara pitanje vrijede li u hrvatskom pravosuđu i medijima jednaki kriteriji za sve.
Evo što je na društvenim mrežama napisao dr. Herman Vukušić:
ZAŠTO KRISTIAN NIJE IMAO TRETMAN KAO ČETIRI „HRVATSKA DRŽAVLJANINA“?
Sjećate li se slučaja Kristiana Vukasovića?
To je bio mladić s nizom psihičkih i drugih problema, među kojima su bili metabolički sindrom, astma, iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a, psihijatrijski tretmani još u dječjoj dobi te „oštećenje funkcionalnih sposobnosti III. stupnja, odnosno teži invaliditet“ uz „prijeku potrebu privremene pomoći i njege u punom opsegu“.
Kristian je 2019. godine preminuo u bolnici od zatajenja srca, nakon što je tamo dopremljen iz zatvora na Bilicama.
Unatoč zdravstvenim i psihičkim teškoćama, činjenici da se sam prijavio policiji te da je na sudu izrazio kajanje zbog paleža tri masline pokraj svoje obiteljske kuće, završio je u zatvoru i tijekom izdržavanja kazne izgubio život. Njegovo ime pritom za javnost nije bilo nikakva tajna.
Danas, kada su četiri osobe uhićene zbog sumnje u namjerno izazivanje požara na više lokacija na benkovačkom području, javnost uglavnom govori o „četvero hrvatskih državljana“.
I upravo tu Vukušić postavlja pitanje koje zaslužuje odgovor: bi li Kristian imao drukčiji tretman da je prema njemu primijenjen isti standard zaštite identiteta i javnog predstavljanja koji se danas primjenjuje prema četvero uhićenih zbog sumnje u podmetanje požara?
Pitanje nije treba li nekoga unaprijed osuditi. Ne treba. Pitanje je zašto kriteriji zaštite identiteta, izvještavanja i odnosa prema osumnjičenicima očito ne izgledaju jednako u svim slučajevima.
