Grickalica koju milijuni obožavaju svakodnevno nosi u sebi rizike koje isti ti milijuni često zanemaruju. Industrija čipsa cvjeta, okusi se množe, vrećice postaju sve veće, a malo tko razmišlja što se zapravo nalazi u toj hrskavoj grickalici.
Čips nije samo krumpir narezan na tanke ploške. Krumpir se obrađuje, prži na visokim temperaturama, dodaju mu se sol, masnoće, arome i različiti dodaci kako bi dobio okus kojem se potrošači stalno vraćaju.
Pri prženju na visokim temperaturama nastaje i akrilamid, spoj koji nastaje u škrobnim namirnicama tijekom pečenja i prženja. Upravo zbog mogućih štetnih učinaka na zdravlje njegovo se stvaranje u hrani nastoji smanjiti.
A onda dolazi sol. Čips je često toliko slan da se vrlo lako pojede velika količina prije nego što uopće shvatimo koliko smo soli unijeli. Pretjeran unos soli povezan je s povišenim krvnim tlakom, a dugoročno može povećati rizik od bolesti srca i krvnih žila.
Ni masnoća nije zanemariva. Prženjem krumpir postaje puno kaloričniji. Problem je što se čips jede lako i brzo. Jedan komad povlači drugi, a vrećica koja je trebala trajati nekoliko dana nestane tijekom jednog filma ili nogometne utakmice.
U tome i jest jedna od najvećih zamki čipsa. Ne zasiti kao pravi obrok, ali vrlo brzo donese velik broj kalorija. Uz sol, masnoću i intenzivan okus, teško je stati nakon nekoliko komada.
Dodaci poput aroma i pojačivača okusa dodatno naglašavaju okus. Nema potrebe tvrditi da neki od njih „isključuju” osjećaj sitosti. Dovoljno je pogledati koliko se često čips jede bez razmišljanja, izravno iz vrećice, dok se ne pojede gotovo sve.
Nutritivno gledano, čips teško može opravdati svoje mjesto u svakodnevnoj prehrani. Puno je kaloričniji od kuhanog ili pečenog krumpira, sadrži znatno više soli i masnoće, a ne donosi ono što dobivamo iz cjelovitih namirnica.
Povremena vrećica čipsa neće nikoga učiniti bolesnim. Problem nastaje kada postane svakodnevna navika. Tada se iz dana u dan gomilaju kalorije, sol i masnoće, a takva prehrana s vremenom može pridonijeti povećanju tjelesne težine, povišenom krvnom tlaku i drugim zdravstvenim problemima.
Čips nije otrov. Ali nije ni bezazlena grickalica. Što ga češće jedemo i što su veće količine, to je veći problem.
Najjednostavnije rečeno, krumpir sam po sebi nije problem. Problem je ono što mu se dogodi prije nego što završi u vrećici, a zatim i ono što se dogodi kada tu vrećicu pojedemo do kraja.
