Najavljivani dolazak Sergeja Trifunovića u Osijek ponovno otvara šire pitanje: po kojim kriterijima dio hrvatske kulturne scene određuje tko je poželjan u Hrvatskoj, a tko nije? Trifunović se predstavlja kao srbijanski „ljevičar“, ali njegove kontroverze i koketiranje s četničkim simbolima ne izazivaju ni približno zgražanje kakvo isti krugovi pokazuju prema hrvatskim suverenistima.
Piše Petar Perica
Posebno je znakovito što se sve događa u Osijeku. Grad koji je u Domovinskom ratu bio granatiran i razaran dobro zna što je značilo četništvo i velikosrpska politika. Nije zaboravljena ni poruka otpora: „Osijek nikada neće biti Osek!“
Zato Trifunovićev dolazak nije važan samo zbog njega, nego i zbog njegovih prijatelja i poklonika u dijelu hrvatske kulturne scene koji godinama njeguju jugoslavenski sentiment. Njima se postavlja jednostavno pitanje: Kako to da vam smetaju „ustaše“ koje često sami konstruirate, a četničke pjesme i simbolika ne izazivaju istu osudu?
Možda je odgovor u jednoj riječi – jugonacionalizam.
Ponekad se čini da vrijedi pravilo:
„Možeš biti i četnik – ako si za Jugoslaviju. Samo ne smiješ biti hrvatski suverenist.“
Zato ovaj dolazak postaje test dosljednosti hrvatske kulturne ljevice. Ako je problem ekstremizam, zašto se mjeri dvostrukim kriterijimaOsijek svoju cijenu slobode nije platio da bi zaboravio povijest. Osijek nikada neće biti „Osek“. I Hrvatska nikada više neće biti Jugoslavija.
