Građani koji su hodali za Liku nisu tražili samo da se otpad ukloni. Tražili su nešto puno neugodnije za vlast: da netko za sve ovo i odgovara. I upravo tu počinje pravi problem.
Ilegalni otpad nije mogao godinama ulaziti u Hrvatsku, voziti se cestama, završavati na pojedinim lokacijama i nestajati pod zemljom bez čitavog niza ljudi koji su taj posao organizirali, omogućavali, nadzirali ili su ga bili dužni nadzirati. , Netko je izdavao dozvole i rješenja, netko kontrolirao dokumentaciju, netko je morao provjeravati odgovara li ono što piše na papiru onome što se stvarno događa na terenu, a netko je primao upozorenja građana i imao ovlasti reagirati.
Piše Berislav Mlinarević
Zato nakon sanacije mora doći ono što građani s pravom zahtijevaju, kaznena odgovornost svih onih u nizu, ne samo u Gospiću nego i po drugim mjestima. Organizacija kriminala počinje od organizatora.
Točno se zna tko je to i Pedro mora visiti kao primjer svima onima koji bi u budućnosti i pomislili na sličan čin, kao znak upozorenja.
I ZATO NEKA VISI PEDRO!
Nakon Pedra trebaju odgovarati ne samo oni koji su svjesno zakopavali opasni otpad nego cijeli lanac koji je takav posao učinio mogućim, uključujući odgovorne osobe u državnom sustavu ako istraga utvrdi da za to postoji kaznenopravna osnova.
Zakon već postoji
Za ovo ne treba izmišljati nova kaznena djela.
Članak 196. Kaznenog zakona Republike Hrvatske nosi naziv „Ugrožavanje okoliša otpadom“. On propisuje kaznenu odgovornost za onoga tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad, posreduje u tome ili njime gospodari na način koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti zrak, tlo, podzemlje, vodu ili more, biljni i životinjski svijet ili život i zdravlje ljudi.
Za takvo djelo zakon predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, a poznaje i kažnjavanje određenih oblika počinjenih iz nehaja.
Kazneni zakon poznaje i druga kaznena djela protiv okoliša. Dakle, ovdje više ne govorimo samo o ekologiji, lošoj politici ili administrativnom propustu. Govorimo o području Kaznenog zakona.
A kada se u priču uključe službene i odgovorne osobe, zakon poznaje i zlouporabu položaja i ovlasti. Odgovornost zato ne mora završiti na čovjeku koji je fizički dovezao ili zakopao otpad.
I tu počinje ono što bi država sada morala utvrditi.
Tko je čuvao vrata države?
Deseci tisuća tona otpada na različitim lokacijama nisu mogli stati u nečiji džep.
Za takav posao potrebni su kamioni, tvrtke, dokumentacija, prekogranični transport, lokacije i cijela logistika. Upravo zato bilo bi neprihvatljivo da se ova priča jednog dana završi na nekoliko privatnika, dok se državni sustav proglasi tek nesposobnim promatračem.
Dosta smo se u Hrvatskoj naslušali rečenice da je „sustav zakazao“. Sustav na vlasti ima i odgovornosti, a Hrvatska ima svoje zakone i pravna je država.
Sustav ima ime i prezime.
Ljudi koji donose odluke, izdaju dokumente, provode nadzor i upravljaju institucijama imaju ime i prezime i ne mogu se više sakrivati iza imena stranke.
Zato treba rekonstruirati cijeli put otpada i dokumentacije koja ga je pratila, od ulaska u Hrvatsku do mjesta na kojem je završio. Treba pregledati dozvole, rješenja, prijave građana, inspekcijske nadzore i postupanje institucija.
Ne da bi se unaprijed nekoga proglasilo kriminalcem, nego da se konačno utvrdi tko je za što bio odgovoran i što je napravio s ovlastima koje mu je država dala.
Odgovornost ne može uvijek putovati samo prema dolje
Na političkom vrhu resora danas se nalazi ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.
Ministrica je javno rekla da je Ministarstvo još u lipnju 2023. zaprimilo predstavku građana povezanu sa slučajem Gospića i proslijedilo je Državnom inspektoratu. Istodobno tvrdi da Ministarstvo nije napravilo propust.
U redu.
Onda država treba dokumentima utvrditi što se nakon toga događalo.
HDZ, ako kao stranka nema ništa s tim kriminalnim djelima i organizacijom, trebao bi se prvi distancirati od ljudi koji su eventualno odgovorni i jednako osuditi sve one koji nisu bili na razini zadatka. Neka ova država konačno primjerom odgovornosti počne funkcionirati.
Ako je Ministarstvo napravilo sve što je bilo dužno, neka se to jasno kaže. Ako je odgovornost bila na drugoj instituciji, neka se utvrdi kojoj i na kome. Ako su upozorenja građana kružila između institucija dok je problem rastao, javnost ima pravo znati zašto.
Jer funkcija ministrice nije samo politička titula koja nosi blagodati. Ona znači upravljanje i odgovornost za resor.
Funkcija donosi ovlasti, a ovlasti donose odgovornost.
Ne može se politička zasluga za uspjehe pripisivati vrhu ministarstva, a odgovornost za katastrofalne propuste svaki put spuštati prema nepoznatom službeniku na dnu sustava.
A iznad ministrice je Vlada
Na čelu Vlade nalazi se Andrej Plenković, a Vladu već godinama predvodi HDZ. Iza svakog premijerovog javnog nastupa slijedi niz samohvala koje opetovano ističe svaki član Vlade: učinili smo ovo, napravili ono, dali smo vam ovo ili ono.
Zašto sada ne kažu: odgovorni smo jer nismo učinili ono što je trebalo učiniti prije petnaest i više mjeseci?
Ako istraga utvrdi odgovornost, krivci se moraju imenovati i procesuirati. Nitko se ne smije skrivati iza moći i pozicije na kojoj se nalazi. Pravosuđe mora raditi svoj posao, a institucije moraju biti neovisne od političkog utjecaja.
Zato su oni sada na potezu. Hoće li učiniti pravu ili krivu stvar? Jer narod nakon pogrešnog čina više neće biti na njihovoj strani.
Ni predsjednik Vlade ni HDZ samom tom činjenicom nisu kazneno odgovorni za ilegalni otpad. Za što su odgovorni ako ne za vođenje države?
Ali jednako tako nisu unaprijed izuzeti iz dosega zakona.
Ako istraga završi na poduzetnicima, neka završi na njima. Ako trag dokumentacije, odluka, pogodovanja ili eventualnog kaznenopravno relevantnog nečinjenja ide prema državnim institucijama i političkom vrhu, onda se istraga tamo ne smije zaustaviti samo zato što postaje politički neugodna.
Kazneni zakon ne završava pred vratima Ministarstva niti pred vratima Banskih dvora.
A isto vrijedi i za političku stranku.
Hrvatska je u slučaju Fimi media već dobila pravni odgovor na pitanje može li politička stranka kazneno odgovarati kao pravna osoba.
Može.
To, naravno, ne znači da je HDZ odgovoran za ovu aferu. Za to moraju postojati dokazi i biti ispunjeni zakonski uvjeti odgovornosti pravne osobe.
Ali upravo zato HDZ, kao stranka koja vodi ovu Vladu, mora imati najveći interes da se stvar istraži do kraja.
Bez zaštite „naših“.
Bez političkog pokrivanja.
Bez žrtvovanja nekog činovnika kako bi se spasio netko iznad njega.
Jer HDZ danas ne upravlja samo svojom strankom.
Upravlja državom.
Sanacija nije dovoljna
Otpad će prije ili poslije biti iskopan i odvezen.
Država će za to vjerojatno potrošiti velik novac, a taj ćemo račun na kraju platiti svi.
Ali novac je ovdje još najmanji problem.
Zemlja i voda pamte puno dulje od jednog političkog mandata. Ono što je danas završilo u tlu može postati problem generacija koje nisu potpisale nijednu dozvolu, nisu zaradile ni jedan euro na tom poslu i nisu imale nikakve veze s ljudima koji su ga omogućili.
Zato zahtjev građana za kaznenom odgovornošću nije nikakav politički hir.
To je minimum koji država duguje svojim građanima.
Treba pronaći i procesuirati one koji su na ilegalnom otpadu zarađivali, ali i one koji su im eventualno omogućili da to rade koristeći državni sustav, položaj ili ovlasti.
A odgovornost mora ići onoliko visoko koliko vode dokazi.
Bez obzira na funkciju.
Bez obzira na stranku.
Bez obzira na političku moć.
Ne traži se presuda prije istrage niti krivac unaprijed.
Traži se nešto mnogo jednostavnije:
da u Hrvatskoj više nema razine vlasti iznad koje istraga ne smije ići i koja nije odgovorna.
Otpad ćemo iskopati.
SADA TREBA ISKOPATI I KAZNITI ODGOVORNE!
