Uskoro će Hrvatski sabor odlučivati o novom glavnom ravnatelju HRT-a, svojevrsne hrvatske katedrale duha, pa se postavlja pitanje želi li politika, točnije vlast i saborska većina, zadržati postojeće stanje, odnosno status quo, ili će izabrati promjene, modernizaciju i racionalizaciju.
HRT se nalazi na prekretnici, možda i u sudbonosnom trenutku. Ne radi se samo o izboru novog ravnatelja, nego o tome želi li se nastaviti dosadašnjim putem ili konačno napraviti ozbiljan zaokret.
Postoji jednostavno pravilo: ako želiš zadržati postojeće stanje, biraš ljude iz strukture. Ako želiš promjene, biraš ljude izvan strukture.
Neosporno je da hrvatskoj katedrali duha treba hitni remont. A taj se remont teško može napraviti ljudima iz strukture. Oni najbolje poznaju kuću, ali upravo zbog toga poznaju i njezine odnose, interese i načine funkcioniranja koji su se godinama stvarali.
Uostalom, svaki ravnatelj HRT-a koji je dolazio iz same kuće imao je priliku napraviti promjene. Nismo ih vidjeli. Postojeće stanje uglavnom je ostajalo postojeće.
To nije samo problem HRT-a. Ista se dilema pojavljuje kada treba mijenjati velike sustave, javne institucije, kompanije ili sportske klubove koji su godinama opterećeni istim problemima.
John P. Kotter, profesor s Harvarda i stručnjak za upravljanje promjenama, u svojim radovima upozorava na to da organizacije koje su dugo građene oko stabilnosti prirodno stvaraju ljude i odnose koji održavaju postojeće stanje. Kada je potrebna ozbiljna promjena, često je potreban netko tko nije dio postojeće strukture.
Peter Drucker, jedan od najpoznatijih autora modernog menadžmenta, također je upozoravao na snagu organizacijske kulture. Njegova poznata teza da „kultura jede strategiju za doručak“ upravo govori o tome koliko je teško mijenjati sustav ako se istodobno ne mijenja njegova kultura.
U političkoj i ekonomskoj teoriji za to postoji i pojam path dependency, odnosno ovisnost o prijeđenom putu. Kada se jednom uspostave određeni odnosi, procedure i interesi, oni se s vremenom počinju sami održavati. Sustav tako proizvodi nove ljude koji nastavljaju raditi na isti način kao i njihovi prethodnici.
Zato se ista rasprava pojavljuje kod imenovanja u javnom sektoru, velikim kompanijama i sportskim klubovima.
Unutarnji kadar najčešće znači kontinuitet. Čovjek izvana znači mogućnost promjene.
Naravno, to nije matematičko pravilo. Čovjek izvan sustava može pogriješiti, ne poznavati dovoljno dobro unutarnje odnose i vrlo brzo naići na otpor. Ali čovjek koji dolazi izvana nema obvezu čuvati odnose koje nije stvarao i nema razloga štititi način rada koji želi promijeniti.
Kod HRT-a upravo je to ključno.
Ako se bira čovjek iz strukture, onda se bira i određena vrsta kontinuiteta. Ako se želi ozbiljna reorganizacija, racionalizacija i promjena načina upravljanja, onda je logično pitati se zašto bi čovjek koji je dio tog sustava bio najbolji izbor za njegovo mijenjanje.
HRT-u ne treba još jedan ravnatelj koji će samo održavati postojeći sustav. Potreban mu je ravnatelj koji će biti spreman otvoriti pitanja koja se godinama guraju pod tepih, od organizacije i broja zaposlenih do odgovornosti, troškova, programa i načina upravljanja.
A upravo će tu Hrvatski sabor imati ključnu odgovornost.
Jer izbor ravnatelja HRT-a neće biti samo izbor jednog čovjeka. Bit će to i odgovor na pitanje želi li politika da HRT ostane isti ili želi promjenu.
Ako želi status quo, izbor je jednostavan. Treba izabrati čovjeka iz strukture.
Ako želi promjene, onda mora imati hrabrosti izabrati čovjeka koji će tu strukturu mijenjati.
Na Hrvatskom saboru je da odluči što zapravo želi.
