Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić govor pred Općom skupštinom UN-a iskoristio je za obračun sa Zapadom, ponovno otvaranje pitanja Kosova i NATO-ova bombardiranja 1999., ali i za izravne optužbe protiv Hrvatske.
Aleksandar Vučić ponovno je pred međunarodnom javnošću otvorio teme koje već godinama čine okosnicu njegove vanjskopolitičke politike. U govoru pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda govorio je o Kosovu, NATO-ovoj intervenciji 1999., odnosu velikih sila prema Srbiji i, posebno, o Hrvatskoj.
Najžešće riječi bile su upravo one upućene Hrvatskoj. Vučić je ustvrdio da se Hrvatska „ponosi svojom nacističkom prošlošću“ te da se u Hrvatskoj ponovno uzdižu nacistički simboli i slogani, prenosi Jutarnji.
Vučićeva priča o dvostrukim kriterijima
Veći dio govora bio je posvećen njegovoj tvrdnji da se međunarodno pravo i Povelja UN-a ne primjenjuju jednako na sve države.
Vučić je ponovno otvorio pitanje NATO-ove intervencije protiv tadašnje SR Jugoslavije 1999. godine, kao i kasnijeg priznanja neovisnosti Kosova. Prema njegovoj interpretaciji, upravo su tada velike zapadne sile otvorile prostor za urušavanje međunarodnog poretka.
„Bit će sasvim jasno tko je i kada otvorio Pandorinu kutiju nepoštovanja Povelje UN-a i kada je svijet krenuo potpuno pogrešnim putem“, rekao je.
Kosovo je očekivano bilo jedna od glavnih tema. Beograd i dalje ne priznaje njegovu neovisnost, a Vučić je ponovio da Srbija inzistira na teritorijalnom integritetu i na provedbi dogovora koji uključuju formiranje Zajednice srpskih općina.
Istodobno, Srbija službeno podržava teritorijalni integritet Ukrajine, što je dio šire politike Beograda koja pokušava zadržati različite odnose s velikim silama.
„Izručivali smo ljude, a dobili smo ništa“
Vučić je govorio i o odnosu Srbije prema međunarodnoj zajednici nakon ratova devedesetih.
Posebno je spomenuo suradnju s Haškim tribunalom i izručenja optuženih za ratne zločine. Njegova je tvrdnja da je Srbija ispunjavala zahtjeve međunarodne zajednice, ali zauzvrat nije dobila ono što joj je bilo obećavano.
„Objašnjavali su nam da treba izručiti naše ljude Haškom tribunalu, a onda će poteći med i mlijeko i procvjetati cvijeće. Mi smo ih izručivali, a dobili smo ništa“, rekao je.
Istu argumentaciju primijenio je i na druge međunarodne sporazume, tvrdeći da je Beograd svoje obveze ispunjavao, dok su druge strane ostajale dužne ispuniti ono što su potpisale.
Hrvatsku izdvojio pred cijelim svijetom
Hrvatska je u Vučićevu govoru dobila posebno mjesto.
„Nama u Srbiji je najteže kada u našem okruženju vidimo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestal društvenih vrijednosti, posebno u Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas“, rekao je.
Pritom je spomenuo Jasenovac i ustvrdio da srpski narod ne može prihvatiti „povampirenje najstrašnijih duhova prošlosti“. Dodao je i da su „moralne prodike“ koje dolaze iz Hrvatske za Srbiju neprihvatljive.
Teške optužbe izrečene su u trenutku kada je hrvatski premijer Andrej Plenković također boravio u New Yorku i govorio pred Općom skupštinom UN-a. Plenković je u svom govoru naglasio hrvatsko iskustvo agresije, okupacije i obrane teritorijalne cjelovitosti te istaknuo važnost međunarodnog prava.
Bruxelles da, Moskva i Peking također
Unatoč kritikama Zapada, Vučić je ponovno poručio da Srbija ostaje na europskom putu.
Beograd želi članstvo u Europskoj uniji, ali istodobno inzistira na samostalnoj vanjskoj politici i održavanju odnosa s državama poput Rusije i Kine. Srbija se pritom nije pridružila sankcijama Europske unije protiv Rusije zbog invazije na Ukrajinu.
Vučić je u New Yorku govorio i o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, kojega je predstavio kao političara koji može pridonijeti stvaranju pravednijeg međunarodnog poretka.
Njegova poruka bila je da Srbija, unatoč pritiscima, neće odustati od vlastite politike.
Treba li Hrvatska strepiti?
Sam Vučićev govor nije donio nikakvu novu konkretnu prijetnju Hrvatskoj. Riječ je prije svega o političkoj poruci koju srbijanski predsjednik već godinama ponavlja, samo što je ovoga puta izrečena s jedne od najvažnijih međunarodnih govornica.
Napad na Hrvatsku zato treba promatrati u širem kontekstu Vučićeve politike prema Kosovu, Zapadu i ratovima devedesetih.
Beograd i dalje želi istodobno zadržati europski put, odnose s Moskvom i Pekingom te vlastitu interpretaciju događaja iz prošlosti. Govor u UN-u pokazao je da se pritom ni Hrvatska ne nalazi izvan njegova političkog repertoara.
Za Hrvatsku je važnije što se događa u konkretnim odnosima dviju država nego sama retorika s govornice UN-a. A zasad je Vučić iz New Yorka poslao prije svega političku poruku, a ne novu prijetnju Hrvatskoj.
