Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) nalazi se pred jednim od najvažnijih izbora u svojoj novijoj povijesti. No na izborni proces već je bačena sjena zbog postupaka koji ozbiljno dovode u pitanje demokratski duh i ravnopravnost izborne procedure.
Kad Akademija bira kao i političke stranke, po „načelu“ unaprijed dogovorenih kandidata i timova, to neodoljivo podsjeća na vremena institucija iz jednoumlja. Nasljeđe za koje smo vjerovali da je iza nas, očito nije nestalo. Mentalitet komunizma duboko je ukorijenjen u pojedinim strukturama i institucijama hrvatskog društva.
Piše: Ivan Kujundžić, akademski kipar
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) nalazi se pred jednim od najvažnijih izbora u svojoj novijoj povijesti. No na izborni proces već je bačena sjena zbog postupaka koji ozbiljno dovode u pitanje demokratski duh i ravnopravnost izborne procedure.
Kad Akademija bira kao i političke stranke, po „načelu“ unaprijed dogovorenih kandidata i timova, to neodoljivo podsjeća na vremena institucija iz jednoumlja. Nasljeđe za koje smo vjerovali da je iza nas, očito nije nestalo. Mentalitet komunizma duboko je ukorijenjen u pojedinim strukturama i institucijama hrvatskog društva.
Stoga su ovi izbori u HAZU-u svojevrstan test demokratske i sveopće društvene zrelosti. Test izbora između dirigiranog kontinuiteta i neovisne savjesti intelektualaca, vrhunskih stručnjaka i znanstvenika. Akademici moraju pokazati primjer. Jer, tko će ako to ne učine oni? To moraju imati na umu, u duši i srcu, akademkinje i akademici.
Agitacija za unaprijed odabrani tim narušava duh izbora
Dosadašnji predsjednik Akademije na odlasku, akademik Velimir Neidhardt, pozvan je poštivati sva načela zakonitosti i duh demokratskih izbora.
Nitko nema ni moralno ni proceduralno pravo narušavati demokratske standarde institucije otvoreno agitirajući za jedan izborni tim. Njegov interes na odlasku morao bi biti isključivo nacionalno osviješten interes Akademije, odnosno pozivanje članstva na najviše standarde transparentnosti i slobodne volje, a ne pod krinkom „kontinuiteta“ nametanje i unaprijed proglašavanje „svojeg“ novog vodstva.
Ovdje uopće nije riječ o tome jesu li istaknuti kandidati sporni kao stručnjaci, znanstvenici ili umjetnici. Sporan je duh procedure koji neodoljivo podsjeća na političke klanove i zloduh šalabahter-demokracije.
Kada se s govornice svečane sjednice narušava ravnopravnost izborne utrke, izravno se dovodi u pitanje legitimitet budućeg vodstva, bez obzira na to tko na izborima pobijedi.
Akademkinja Mirna Šitum i pitanje ravnopravnosti žena u HAZU-u
Dodatnu težinu ovom problemu daje činjenica da se u utrci za čelno mjesto, nasuprot muškim kandidatima, pojavljuje i jedna žena, akademkinja Mirna Šitum.
U hrvatskom narodu žene su oduvijek imale značajnu ulogu, bilo u institucijama, bilo kao nositeljice i matice naših obitelji.
No žene su svjesno potcijenjene i izostavljene, a toga nije pošteđena ni HAZU, u kojoj su žene povijesno i statistički zastupljene u izrazito malom broju.
Ovakav inženjering odabranih klanova dodatno pridonosi njihovoj izolaciji i zapostavljanju u samom izbornom procesu. Umjesto da Akademija prepozna povijesni trenutak i omogući potpuno ravnopravno, viteško nadmetanje ideja i programa za njezinu budućnost, svjedočimo pokušaju niskog uklizavanja, administrativnog onemogućavanja promjena i očuvanja komfora jednog kontinuiteta.
Akademici imaju povijesnu odgovornost
Hrvatski akademici u iduća dva dana imaju povijesnu odgovornost. Ili će tajnim glasovanjem odbaciti ustaljeni duh društvenog komfora, ugođaja, tišine i dirigiranih protokola ili će potvrditi da je pod krovom palače kontinuitet zapravo postao oportunizam.
Akademija ne smije biti zavjetrina ugođaja društvenih izvrsnika, već hrabar i otvoren prostor dijaloga. Mora biti glas koji će probuditi hrvatsku šutnju i napokon, onda kada je to najbitnije, progovoriti o svehrvatskim problemima i društvenoj hipokriziji, bilo da je riječ o demografskom, ekološkom ili općem duhovnom stanju hrvatske nacije.
Prekosutra HAZU bira svoju novu predsjednicu ili predsjednika. Akademici zato nemaju pravo ostati povijeni, niti unaprijed, iz straha, prije vakta i zemana, uz šalabahter-demokraciju zaokružiti bilo čije istaknute kandidate.
Takvo unaprijed organizirano predstavljanje kandidata, mimo običaja i pravila, na svečanoj sjednici Akademije gruba je devastacija duha demokratske izborne procedure. Time se ruši legitimitet i čini upitnim legalitet izbora za jednu od najviših nacionalnih institucija koja još u nekim svojim porama nosi komplekse jednog pridjeva, koji ostaje kao stalna mrlja hrvatskog identiteta.
Od hrvatskih osviještenih akademika očekuje se da se izdignu iznad osrednjosti uobičajenih loših političkih protokola i zloduha šalabahtera te da, u duhu najveće odgovornosti, poštuju standarde i procedure, nasuprot bilo čijim agitacijama.
Vrijeme je da se izabere novo vodstvo koje će jamčiti veću društvenu odgovornost te znanstvenoistraživačku i umjetničku poletnost.
Stoga su ovi izbori u HAZU-u svojevrstan test demokratske i sveopće društvene zrelosti. Test izbora između dirigiranog kontinuiteta i neovisne savjesti intelektualaca, vrhunskih stručnjaka i znanstvenika. Akademici moraju pokazati primjer. Jer, tko će ako to ne učine oni? To moraju imati na umu, u duši i srcu, akademkinje i akademici.
Agitacija za unaprijed odabrani tim narušava duh izbora
Dosadašnji predsjednik Akademije na odlasku, akademik Velimir Neidhardt, pozvan je poštivati sva načela zakonitosti i duh demokratskih izbora.
Nitko nema ni moralno ni proceduralno pravo narušavati demokratske standarde institucije otvoreno agitirajući za jedan izborni tim. Njegov interes na odlasku morao bi biti isključivo nacionalno osviješten interes Akademije, odnosno pozivanje članstva na najviše standarde transparentnosti i slobodne volje, a ne pod krinkom „kontinuiteta“ nametanje i unaprijed proglašavanje „svojeg“ novog vodstva.
Ovdje uopće nije riječ o tome jesu li istaknuti kandidati sporni kao stručnjaci, znanstvenici ili umjetnici. Sporan je duh procedure koji neodoljivo podsjeća na političke klanove i zloduh šalabahter-demokracije.
Kada se s govornice svečane sjednice narušava ravnopravnost izborne utrke, izravno se dovodi u pitanje legitimitet budućeg vodstva, bez obzira na to tko na izborima pobijedi.
Akademkinja Mirna Šitum i pitanje ravnopravnosti žena u HAZU-u
Dodatnu težinu ovom problemu daje činjenica da se u utrci za čelno mjesto, nasuprot muškim kandidatima, pojavljuje i jedna žena, akademkinja Mirna Šitum.
U hrvatskom narodu žene su oduvijek imale značajnu ulogu, bilo u institucijama, bilo kao nositeljice i matice naših obitelji.
No žene su svjesno potcijenjene i izostavljene, a toga nije pošteđena ni HAZU, u kojoj su žene povijesno i statistički zastupljene u izrazito malom broju.
Ovakav inženjering odabranih klanova dodatno pridonosi njihovoj izolaciji i zapostavljanju u samom izbornom procesu. Umjesto da Akademija prepozna povijesni trenutak i omogući potpuno ravnopravno, viteško nadmetanje ideja i programa za njezinu budućnost, svjedočimo pokušaju niskog uklizavanja, administrativnog onemogućavanja promjena i očuvanja komfora jednog kontinuiteta.
Akademici imaju povijesnu odgovornost
Hrvatski akademici u iduća dva dana imaju povijesnu odgovornost. Ili će tajnim glasovanjem odbaciti ustaljeni duh društvenog komfora, ugođaja, tišine i dirigiranih protokola ili će potvrditi da je pod krovom palače kontinuitet zapravo postao oportunizam.
Akademija ne smije biti zavjetrina ugođaja društvenih izvrsnika, već hrabar i otvoren prostor dijaloga. Mora biti glas koji će probuditi hrvatsku šutnju i napokon, onda kada je to najbitnije, progovoriti o svehrvatskim problemima i društvenoj hipokriziji, bilo da je riječ o demografskom, ekološkom ili općem duhovnom stanju hrvatske nacije.
Prekosutra HAZU bira svoju novu predsjednicu ili predsjednika. Akademici zato nemaju pravo ostati povijeni, niti unaprijed, iz straha, prije vakta i zemana, uz šalabahter-demokraciju zaokružiti bilo čije istaknute kandidate.
Takvo unaprijed organizirano predstavljanje kandidata, mimo običaja i pravila, na svečanoj sjednici Akademije gruba je devastacija duha demokratske izborne procedure. Time se ruši legitimitet i čini upitnim legalitet izbora za jednu od najviših nacionalnih institucija koja još u nekim svojim porama nosi komplekse jednog pridjeva, koji ostaje kao stalna mrlja hrvatskog identiteta.
Od hrvatskih osviještenih akademika očekuje se da se izdignu iznad osrednjosti uobičajenih loših političkih protokola i zloduha šalabahtera te da, u duhu najveće odgovornosti, poštuju standarde i procedure, nasuprot bilo čijim agitacijama.
Vrijeme je da se izabere novo vodstvo koje će jamčiti veću društvenu odgovornost te znanstvenoistraživačku i umjetničku poletnost.
