Zagreb još nije Napulj, ali svaki dan štrajka povećava problem s otpadom
Zagreb prvog dana štrajka radnika Zagrebačkog holdinga još nije ni blizu scenarija kakav je prije petnaestak godina gledao Napulj. No, ako štrajk potraje, pitanje više neće biti samo koliko će trajati obustava rada, nego koliko će se otpada u međuvremenu nakupiti i kako će ga Zagreb poslije odvesti.
Brojke su jasne. Zagreb je tijekom 2024. kroz javnu uslugu prikupio 252.772 tone komunalnog otpada, što je prosječno oko 693 tone dnevno. Od toga je 139.674 tone bilo miješanog komunalnog otpada, odnosno oko 383 tone dnevno.
Drugim riječima, svaki dan u kojem se redoviti odvoz ne obavlja stvara novi zaostatak.
Nakon tri dana riječ je o više od 1.100 tona miješanog komunalnog otpada. Nakon pet dana gotovo 1.900 tona. Nakon sedam dana oko 2.680 tona, a nakon deset dana više od 3.800 tona.
To nisu količine koje će nužno završiti na ulicama. Dio otpada ostat će u spremnicima, dio će građani privremeno zadržati, a dio odvoza se i dalje obavlja. Zagrebački holding najavio je i nužni odvoz za bolnice, domove za starije, vrtiće i škole.
Ali otpad koji danas nije odvezen neće nestati. On će dočekati sutrašnji dan, a sutra će nastati nova količina.
Tu počinje pravi problem dugotrajnog štrajka.
Kada štrajk završi, Čistoća neće početi od nule. Kamioni će se morati vratiti na redoviti raspored, ali će istodobno morati čistiti ono što se nakupilo tijekom štrajka. Ako je zaostatak nekoliko tisuća tona, neće ga biti moguće ukloniti jednim potezom.
Napulj pokazuje kako takva situacija može izmaknuti kontroli.
Tijekom velike krize s otpadom u Kampaniji na ulicama Napulja 2008. bilo je oko 55.000 tona otpada. Problem se ponavljao i 2010. i 2011. godine. U jednom trenutku krajem 2010. na ulicama Napulja bilo je oko 1.500 tona otpada, dok je ukupna količina u Kampaniji dosegnula čak 17.000 tona.
Napulj tada nije imao samo problem s kamionima. Problem je bio puno veći. Otpad se gomilao jer sustav nije imao dovoljno kapaciteta za njegovo zbrinjavanje. U čišćenje su se uključivale i državne službe, uključujući vojsku.
Zagreb danas nema takvu krizu. Ima sustav koji funkcionira i koji je daleko od napuljskog stanja. Ali svaka usporedba počinje na istom mjestu: otpad nastaje svakoga dana, bez obzira na to rade li kamioni ili ne.
Zato se trajanje štrajka ne može promatrati samo kroz broj dana u kojima radnici ne rade.
Jedan dan može se nadoknaditi.
Nekoliko dana stvara zaostatak.
Tjedan dana već znači tisuće tona otpada koje treba negdje zbrinuti i potom odvesti.
Ako štrajk potraje dovoljno dugo, problem se više neće rješavati samo dogovorom sindikata i uprave Zagrebačkog holdinga. Tada će na dnevni red doći pitanje ima li Zagreb dovoljno kamiona, ljudi, vremena i kapaciteta da istodobno odvozi novi otpad i čisti onaj koji je ostao iza štrajka.
Štrajk će jednog dana završiti. Otpad koji se u međuvremenu nakupio neće.
Upravo zato svaki novi dan štrajka povećava problem. Ne samo za vrijeme štrajka, nego i za dane koji dolaze nakon njega.
Zagreb nije Napulj. Ali ako se odvoz otpada dovoljno dugo zaustavi, pitanje više neće biti može li Zagreb normalno odvoziti otpad, nego koliko će mu vremena trebati da ponovno uhvati korak.
