Jedan kup, jedna priča, jedna snaga: Hrvatska desnica mora pronaći lidera koji će je ujediniti
Desnica u Hrvatskoj postoji, njezin birački bazen je ogroman, a to su pokazali i posljednji parlamentarni izbori. Domovinski pokret tada je osvojio više od 200.000 glasova. To je, međutim, samo dio biračkog potencijala koji se nalazi na desnom političkom spektru. Tu su i birači HDZ-a i Mosta, ali i oni koji su razočarani postojećim strankama i još ne znaju kome dati povjerenje.
Problem hrvatske desnice nije nedostatak birača, nego razjedinjenost. Stranke i pojedinci koji dijele dio političkih stavova često se ponašaju kao da su jedni drugima veći protivnici nego politička ljevica. Svaki lider želi biti prvi, svaka stranka želi sačuvati svoj prostor, a na kraju se glasovi rasipaju.
Jedan kup, jedna priča, jedna snaga. To je ono što hrvatskoj desnici nedostaje.
Ne moraju svi biti članovi iste stranke niti se moraju odreći vlastitih uvjerenja. Ali moraju znati što žele postići i dogovoriti se kako do toga doći. Ako mogu zajedno nastupati kada je riječ o temeljnim nacionalnim interesima, mogu razgovarati i o zajedničkom izlasku na izbore.
U protivnom će se nastaviti vrtjeti u istom krugu, uz međusobne optužbe i borbu za nekoliko mjesta na izbornim listama, dok će velik dio biračkog potencijala ostati neiskorišten.
Desnica mora pronaći osobu koja može okupiti birače
Ujedinjenje ne može počivati samo na sastanku stranačkih predsjednika i zajedničkoj fotografiji. Takvi dogovori ne znače mnogo ako se raspadnu čim dođe vrijeme za raspodjelu mjesta na izbornim listama. Potrebna je osoba koja može razgovarati s različitim političkim opcijama, povezati ih i uvjeriti da zajednički nastup donosi više nego samostalni izlazak na izbore.
Upravo se zato nameće pitanje liderstva. Tko može okupiti razjedinjene političke opcije, privući neodlučne birače i povezati ljude koji se godinama međusobno sukobljavaju?
Hrvatskoj desnici potreban je prepoznatljiv lider koji ima karizmu, zna razgovarati s javnošću, argumentirano braniti svoje stavove i ne razbacuje se ispraznim obećanjima. Netko tko neće samo tražiti da ga drugi slijede, nego će pokazati da može okupiti ljude oko zajedničkog cilja.
Desnici ne treba još jedan vođa koji će tražiti da se svi ostali sklone. Treba joj osoba koja može okupiti ljude oko zajedničkog cilja.
DP je pokazao koliki je potencijal, ali i koliko se brzo troši povjerenje
Domovinski pokret na parlamentarnim izborima 2024. osvojio je više od 200.000 glasova i postao važan čimbenik u formiranju vladajuće većine. Taj rezultat pokazao je da postoji velik broj birača koji žele snažnu političku opciju desno od HDZ-a.
Ali izborni rezultat nije trajno vlasništvo nijedne stranke. Birači daju povjerenje, a političari ga moraju opravdati. Kada se očekivanja ne ispune, glasovi se ne moraju vratiti ondje odakle su došli. Mogu otići drugoj opciji ili ostati kod kuće.
DP je svoj politički kapital dobrim dijelom potrošio i ne može računati na to da će ga birači automatski ponovno podržati samo zato što se poziva na iste vrijednosti. Zato buduće okupljanje desnice ne može biti tek pokušaj stvaranja novog DP-a s drugim imenom i drugim predsjednikom.
Potrebno je nešto šire, s jasnim ciljevima i ljudima koji su spremni surađivati umjesto da svaki sukob pretvore u borbu za prevlast.
Bez dogovora s HDZ-om nema ozbiljnog plana za vlast
Hrvatska desnica mora biti svjesna političke stvarnosti. HDZ ima snažnu stranačku infrastrukturu, organizaciju na terenu i stabilno biračko tijelo. Tko želi sudjelovati u formiranju buduće parlamentarne većine, ne može se ponašati kao da ta činjenica ne postoji.
Suradnja s HDZ-om ne mora značiti nestanak manjih stranaka niti odustajanje od njihovih zahtjeva. Ali mora postojati jasan dogovor o tome što se želi postići, koje su politike prioritet i što se neće prihvatiti u pregovorima.
Desnica koja želi utjecati na vođenje države mora imati dovoljno snage da izbori svoje ciljeve, ali i dovoljno političke zrelosti da razumije kako se vlast ne osvaja međusobnim sukobima.
Pritom nije dovoljno mobilizirati birače porukom da se mora spriječiti dolazak ljevice. Potrebno je objasniti što bi zajednički projekt napravio drukčije i zašto bi mu birači trebali vjerovati. Strah od političkog protivnika može okupiti dio ljudi, ali sam po sebi nije program.
Tko će prvi izbaciti rogove iz vreće?
Hrvatska desnica ima stranke, udruge, javne osobe i birače koji bi mogli sudjelovati u širem političkom dogovoru. Ono što joj nedostaje jest spremnost da se osobne ambicije podrede zajedničkom cilju.
Netko će morati prvi napraviti korak. Netko će morati sjesti za stol s ljudima s kojima se dosad nije slagao i prihvatiti da neće baš sve biti po njegovu. Netko će morati prestati mjeriti vlastitu važnost brojem ljudi koji mu plješću i početi razmišljati o tome koliko ih može okupiti.
Karizma može pomoći u pokretanju takvog procesa, ali sama nije dovoljna. Potrebni su ljudi koji mogu organizirati teren, program koji biračima nudi jasne odgovore i dogovor o tome kako će se donositi odluke. Bez toga će i najveći početni entuzijazam završiti u starim sukobima.
Hoće li se pojaviti osoba sposobna povezati razjedinjenu desnicu, tek treba pokazati. Ali pitanje koje se pred njom postavlja više se ne može odgađati: želi li svaka stranka sačuvati svoj mali prostor ili su njezini predstavnici spremni pokušati stvoriti nešto što je veće od njih samih?
Jedan kup, jedna priča, jedna snaga
Hrvatska desnica može nastaviti rasipati glasove i međusobno se nadmetati ili pokušati okupiti ljude oko nekoliko jasnih ciljeva. Ako se odluči za prvo, ostat će zarobljena u vlastitim podjelama. Ako se odluči za drugo, morat će dokazati da je sposobna učiniti ono što godinama najavljuje.
Jedinstvo bez liderstva teško je ostvarivo, a liderstvo bez spremnosti na okupljanje nema smisla. Potrebni su i jedno i drugo. Lider koji okuplja, ljudi koji su spremni na dogovor i politički program koji neće nestati nakon prvih nesuglasica.
Desnica ne mora izbrisati svoje razlike da bi nastupila zajedno. Mora prestati dopuštati da je te razlike uvijek iznova razbijaju.
Vrijeme je da se prestane brojiti tko je prvi, a počne razmišljati o tome što se zajednički može napraviti. Jer birača ima, potencijal postoji, ali bez jedinstva i liderstva taj potencijal neće postati stvarna politička snaga.
Jedan kup, jedna priča, jedna snaga. To mora biti više od slogana ako hrvatska desnica doista želi utjecati na budućnost zemlje.
