Zajednički izlazak SDP-a i Možemo! na parlamentarne izbore mogao bi proizvesti neočekivan rezultat. Ne samo da bi se dvije stranke morale boriti protiv političkih protivnika nego bi se prava bitka mogla voditi unutar njihovih zajedničkih izbornih lista. I to za svaki saborski mandat.
Na prvi pogled, takav dogovor trebao bi ojačati ljevicu i povećati njezine izglede za osvajanje vlasti. No, izborni sustav otvara prostor za drukčiji rasplet. Možemo! bi moglo iskoristiti zajedničke liste kako bi preuzelo primat nad SDP-om, postalo druga politička snaga u Saboru, a zatim se našlo pred problemom koji ne može riješiti brojem osvojenih mandata. S kim sastaviti Vladu?
Preferencijalni glasovi mogli bi promijeniti odnos snaga
Čelnici SDP-a i Možemo! mogu dogovoriti raspored kandidata na zajedničkim listama, vodeći računa o rezultatima anketa i snazi pojedine stranke. No, ono što dogovore za stolom ne mora biti ono što će se dogoditi na izborima.
Razlika je u biračima.
Tradicionalno biračko tijelo SDP-a u velikoj mjeri glasuje za listu i prihvaća redoslijed kandidata koji je odredilo stranačko vodstvo. Možemo! ima drukčiju strukturu birača, s aktivistički organiziranom bazom koja se može mobilizirati za konkretne kandidate i preferencijalno glasovanje.
Tu se otvara prostor za političku operaciju.
Ako Možemo! svoje birače usmjeri prema kandidatima postavljenima na niža mjesta zajedničkih lista, oni mogu preskočiti SDP-ove kandidate koji su računali na siguran ulazak u Sabor zahvaljujući poziciji na listi.
Za to im je potrebno najmanje deset posto preferencijalnih glasova koje je osvojila lista u pojedinoj izbornoj jedinici. Kandidati koji prijeđu taj prag i osvoje dovoljno preferencijalnih glasova mogu preskočiti prvotno utvrđeni redoslijed.
Drugim riječima, SDP bi mogao dogovoriti povoljniji raspored na listama, a zatim gledati kako mu kandidati Možemo! preuzimaju mandate.
Ako se takav scenarij ostvari u više izbornih jedinica, Možemo! bi nakon izbora moglo imati brojniji saborski klub od SDP-a. Stranka koja je u zajednički izborni aranžman ušla kao mlađi partner tako bi preuzela vodstvo na ljevici.
Možemo! osvaja ljevicu, ali tko mu daje 76 ruku?
Tu počinje najveći problem za Možemo!.
Preuzeti primat nad SDP-om jedno je, a sastaviti Vladu nešto sasvim drugo. Za parlamentarnu većinu potrebno je 76 zastupničkih glasova, a Možemo! nema očitog partnera s kojim bi ih moglo prikupiti.
Most teško može prihvatiti Vladu u kojoj bi Možemo! imalo vodeću ulogu. Razlike između tih političkih opcija prevelike su da bi se mogle riješiti običnim dogovorom o podjeli ministarskih mjesta.
Ni ostale stranke desnog i konzervativnog spektra nemaju politički prostor za ulazak u takvu kombinaciju. Za njih bi sudjelovanje u Vladi predvođenoj Možemo! značilo ozbiljan sukob s vlastitim biračkim tijelom.
Tako bi Možemo! moglo postati najjača oporbena stranka, ali bez mogućnosti da tu poziciju pretvori u vlast.
Pobjeda nad SDP-om ne bi značila i pobjedu na parlamentarnim izborima.
HDZ-ova računica: mandati u utvrdama i dogovor nakon izbora
Dok bi se SDP i Možemo! bavili međusobnim odnosima, HDZ bi svoju računicu gradio na tradicionalno snažnim izbornim područjima i pregovorima s manjim strankama nakon izbora.
Slavonija, Dalmacija, Lika i dijaspora područja su na kojima HDZ tradicionalno ostvaruje dobre rezultate. Posebno su važne IV., V., IX. i X. izborna jedinica, kao i XI. izborna jedinica u kojoj glasuje hrvatsko iseljeništvo.
U ovoj projekciji HDZ bi iz tih područja mogao računati na približno 60 mandata. Za većinu bi mu tada trebalo još sedamnaest zastupničkih glasova.
Računica bi izgledala ovako:
- HDZ: oko 60 mandata.
- Desne stranke izvan Mosta: oko 10 mandata.
- Zastupnici nacionalnih manjina bez SDSS-a: pet mandata.
- Dario Zurovec i nezavisni zastupnici: oko dva mandata.
Ukupno 77 zastupničkih glasova.
Naravno, to je projekcija mogućeg postizbornog dogovora, a ne unaprijed zajamčen rezultat. Svaka izborna jedinica ima svoju računicu, a konačan broj mandata ovisi o rezultatima na terenu.
No, politička logika takvog raspleta prilično je jasna. Manje desne stranke mogle bi ući u Vladu, manjinski zastupnici osigurati parlamentarnu potporu, a nezavisni zastupnici dobiti prostor za ostvarivanje svojih političkih i lokalnih interesa.
U takvoj kombinaciji Most bi mogao ostati izvan vlasti, ali ni Možemo! ne bi imalo dovoljno partnera za sastavljanje svoje Vlade.
SDP gubi primat, Možemo! ostaje u oporbi
Zajednički izlazak SDP-a i Možemo! mogao bi tako proizvesti rezultat koji bi na prvi pogled izgledao kao velika pobjeda ljevice. Možemo! bi preuzelo vodstvo, SDP izgubio status najjače oporbene stranke, a njihovi zajednički birači dobili bi snažniji parlamentarni blok.
Ali broj zastupnika nije dovoljan ako nemaš s kim sastaviti većinu.
Upravo bi to mogao biti najveći paradoks sljedećih parlamentarnih izbora. Možemo! bi moglo nadmudriti SDP, preuzeti njegovu poziciju na ljevici i postati druga politička snaga u Saboru, ali bi HDZ, uz potporu postizbornih partnera, mogao ostati na vlasti.
Možemo! bi dobilo bitku za prevlast na ljevici, ali bi pitanje sastavljanja Vlade ostalo izvan njegova dosega.
