Samo nas još dva dana dijeli od raspuštanja Sabora i datuma koji će odrediti Zoran Milanović kada ćemo izaći na parlamentarne izbore. Kampanja je već u punom jeku, HDZ puni dvorane i dvoranice, kombiji i autobusi su spremni za veliko okupljanje u Lisinskom, kvote podijeljene, a SDP i sateliti se još dogovaraju i usuglašavaju, razrađuju taktiku kako bez Neretvanskih gusara složiti vlast.
Sve pršti od fake anketa, slavi se i pola postotnog boda rast, to društvene mreže gore, botovi zarađuju plaću, mediji pišu skrivene PR tekstove, neke televizije u stranom vlasništvu idu i korak dalje pa već rade specijale, biraju se odane voditeljice, svi već imaju ražanj spreman, još samo da ulove zeca u šumi.
Nekako su najviše razočarani građani, nema velebnih okupljanja, hektolitara lošeg piva i još lošijih pučkih sojinih kobasica s pokojim komadom slanine u njima. Kao da stranke kalkuliraju i dijele novac u kampanji za dan poslije izbora. A taj dan poslije izbora bit će za neke deveti krug pakla, a i oni koji budu na listama, već su si i fotelje u Saboru izabrali, mogli bi ostati zatečeni, iznenađeni, šok i vjeverica, pa što se to baš meni dogodi.
Dan nakon sutra
Dakle, najbolji datum za izbore je definitivno 1. svibnja. Zašto, pa zato što ih treba nagraditi za njihov rad, a i narodu pokazati kako za praznik rada mogu nagraditi rad i nerad za ono što su gospoda u saborskim foteljama, sadašnji i budući debelo plaćeni i raznim benefitima nagrađeni.
A onda, kada se predsjednik dobro naspava, popije kavu i rakiju, iskrmelja oči pregleda rezultate i odluči da za dvadeset dana sazove Sabor, koji će eto morati izabrati predsjednika Sabora da bi njima mogao teći mandat, ali to nije sve, hoće li se naći većina da izabere predsjednika, jer dokle nema predsjednika, nema ni početka mandata. Polako s grijanjem i formiranjem fotelja, nije još ništa gotovo, sad kreće uzbuđenje, nervoza, strah, Normabeli i helexi. Postaje gadno.
Dok će se saborski nepotvrđeni ili možda potvrđeni saborski zastupnici komešati u Saboru bez dnevnog reda, osim reda u kantini, tada će Milanović iščekivati i prebrojavati tko ima 76 potpisa, prvi put, drugi put, treći put prodano, a možda i nije, pa kad zvizdan već upeče, more se ugrije, zov godišnjeg zove, prođe dva mjeseca, a Zoki u Taču smisli pakleni plan, ime premijera i ministara za privremenu stranačku vladu i kaže, idete ponovo na izbore, neko na izbore, neko u ropotarnicu povijesti. Jeste li mislili da je tu kraj uzbuđenjima i da će svi ponovo u kampanju, e pa neće. Neki će na smetlište političke sudbine, oli ti u ropotarnicu povijesti, neki na zavod za zapošljavanje.
Onda će neki drugi ljudi, u svim strankama slagati liste, bit će sretan onaj koji ima vrapca u ruci, nitko neće moći zgrabiti goluba na grani. Sve će oči biti uprte u Tač, ispravak netočnog navoda, na Pantovčak i gledati, iščekivati, osluškivati raširenih očiju hoće li ih Zoki poslati na izbore dok šumi more, cvrčak cvrči, onako u kupaćim i badićima ili će im se smilovati pa će na izbore kad se vrate.
Ako budete tada prolazili pored odlagališta otpada nemojte se obazirati, to će biti oni kojima se izmakla saborska fotelja i koji su tu završili jer su loše sijali.
