Nakon serije tekstova o Hrvatima u Latinskoj Americi Hrvatski glasnik zatrpan je mailovima Hrvata željnih imigracijom u Hrvatsku. Većina njih ne želi da objavimo njihove poruke, ali najdojmljivija i najemotivnija je poruka “Ono što mi stvarno treba je kročiti nogom u HRVATSKU”.
Želja Hrvata za povratkom u Hrvatskoj je ogromna, dobivamo na desetke mailova dnevno, a na Hrvatskoj je da vrati kao brižna majka svoju djecu rasutu širom svijeta. Da im osigura da se u domovini svojih predaka osjećaju kao svoj na svom, da u što kraćem roku napravi sve da popuni na stotine tisuća praznih kuća, a da se radi o deficitarnim zanimanjima u Hrvatskoj svijedoče i dva pismo koje smo dobili i koje prenosimo.
Ignacio Fabre Bellanich nam piše:
Ja sam arhitekt rođen u Cordoba Argentina u travnju ove godine idem u Hrvatsku, točnije u Split kako bih dobio ekspresnu putovnicu i identifikacijski broj i direktno radio u sezoni 2024. Moj plan za sada je na Hvaru! Jako mi se svidio taj otok i imao sam neke preporuke.
Bit će mi prvi put u Europi! San mi je kad-tad imati zemlju u Hrvatskoj!
Podsjećamo da među onima koji nam pišu, ima bravara, zidara, varilaca, konobara, kuhara, znači sve zanimanja koja u Hrvatskoj nedostaje, zanimanja zbog kojih uvozimo radnu snagu iz Indije, Nepala, Filipina i drugih zemalja. Kakav apsurd, država nam se prazni, a tisuće Hrvata žudi za povratkom u domovinu svojih predaka, dozvolimo im da “Kroče nogom u Hrvatsku” i da tu zauvijek ostanu, sviju svoje gnijezdo u naručju majke Hrvatske.