Home Izdvojeno Dezerteri s Pantovčaka pokušavaju napasti heroja Domovinskog rata da laže, neće ići mali miševi

Dezerteri s Pantovčaka pokušavaju napasti heroja Domovinskog rata da laže, neće ići mali miševi

by Ante R.

Stara svenarodna poslovica kaže „Ljudi se drže za riječ, a marva za rogove”. Vrijedi li ovo za male miševe, dezertere s Pantovčaka, drugove koji su svoje guzice za vrijeme kada su im je maloljetni dragovoljac i njegov brat omogućavali da sada budu tamo gdje su očito greškom zalutali. Heroji Domovinskog rata omogućili su im da ucjenjuju i bez grižnje savjesti napadaju čovjeka koji je krvario po bojištima Hrvatske dok su oni s nekog TV tornja gledali u pravcu Hrvatske i osluškivali hoće li pobijediti naši ili njihovi.

Ima li mali miš s Pantovčaka, poznati zagrebački fakin, „štemer” bez pokrića koji je kad je trebao pobjegao iz države na čijem je čelu, imalo grižnje savjesti kad nekome koji je dao život za ovo sveto hrvatsko tlo polaže vijenac i pali svijeću. Ne moli se, jer jednostavno ne zna, jer kako bi Titov gardist znao se pomoliti. Bili taj mali miš bio na čelu države da mu ljudi poput Ivana Anušića, njegovog brata koji je skončao život od četničkog metka braneći svoj dom, ali i tisuće onih za koje on tvrdi su bili „  A Few Good Men „ omogućili mu da kao pobjegulja, dezerter bude što je.

Mali mišu, s svojom bulumentom kukavica i dezertera, za razliku od vas koji svoje frustracije dijelite s paunovima kojima ste se okružili. Vi koji ne znate što je stav, čast i ponos, a to je ono što ima Ivan Anušić, a vi niti to imate, niti ste imali, jer da ste imali ili imate ne bi izmišljali i lagali, jer čovjek koji to ima ne laže već drži do svoje časti, ponosa i stava. Ivan Anušić nije vaš mali miš, on je sve ono što vi niste i on se drži poslovice da se ljudi drže do riječi, a marva za rogove.

Zato mali mišu s Pantovčaka, stisni i pregrizi, pokaži bar malo časti, teško je no ponekad je bezbolnije nego se sramotiti, bezbolnije je isto onako kao što je bilo kada si pobjegao kada su granate padale, i meci fijukali, kada se ginulo i prolijevalo krv, a kada si ti to gledao s sigurne udaljenosti. Onaj za koga tvrdiš da laže, on nije otišao „tamo daleko”, on je ostao i omogućio ti da budeš gdje jesi, da radiš što radiš, da lažeš i obmanjuješ, da pokazuješ hrabrost koju koju nemaš. Ne mali mišu, Ivan Anušić nije Mario Banožić  on je ono što ti nisi i nikada nećeš biti.