Sve zna Aleksandar Vučić pa tako i da je za njegovu političku budućnost itekako važno uljepšavanje povijesti, posebno kada su u pitanju odnosi s Hrvatskom. Znamo već da je bio radikal, da je Srbe u Glini huškao govorom o Velikoj Srbiji, da obilno financira propagandnu filmsku industriju u kojoj su zli Hrvati glavni negativci. Istovremeno, znamo i da se u Beogradu otvorio muzej četničkog vođe Draže Mihailovića, a znamo i da je propaganda nove, mlade generacije uvjerila da kao najveće zločine u ratovima 90-ih vide Bljesak i Oluju.
Uvjerili smo se i vlastitim očima. To je glavom, bradom i šajkačom Dragoljub Draža Mihailović, čiča Draža kako ga zovu, koji je u srcu Beograda dobio svoj spomenik i muzej. Nisu dopustili snimati unutra, ali i nema se bogzna što za vidjeti, tek predmeti koje je četnički vođa imao kod sebe kada je uhapšen. Na mjesto gdje planiraju dovoditi učeničke ekskurzije nema ni slova o kolaboracionizmu s okupatorom ni ratnim zločinima za koje je suđen i smaknut.
Na otvaranju prošlog mjeseca bilo je mnoštvo simpatizera, odnosno četnika, a od govornika se moglo čuti i ovo: – “Nikada, nigdje, ni po koju cijenu pod njegovom komandom nije bilo suradnje s okupatorom”, govorio je Matija Bećković, akademik i književnik. Koliko je takva izjava daleko od istine dovoljno je pitati jednog od uglednih beogradskih povjesničara ne-revizionista.
“Draža Mihailović je bio na čelu jednog pokreta koji je počinio strašne zločine protiv civila u cijeloj Jugoslaviji, prvenstveno protiv muslimana protiv Hrvata i protiv Srba ovdje u Srbiji i čovjek koji bio na čelu pokreta tko je bio najveći srpski kolaboracionistički pokret u cijeloj Jugoslaviji. I to su dva razloga zbog čega ne bi trebalo da apsolutno da ima nikakav spomenik, nikakav muzej”, rekao je povjesničar Milovan Pisarri.
Niti bi trebalo četnički pokret uopće stavljati u istu rečenicu s antifašistima i partizanima. A potonjih danas kao da se sramimo, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, iako smo na groblju oslobodioca Beograda. – “Apsolutno, sve se zaboravlja, ali ono što je najgore jest da se upravo na te oslobodioce gleda kao na zločince i upravo je to jezgro novog narativa. Četnici su oslobodioci, četnici su antifašisti, a partizani su zločinci”, dodao je Pisarri.
Ništa bolje nije ni s pogledima u noviju prošlost. Nedavno istraživanje Inicijative mladih za ljudska prava ustanovilo je da gotovo petina mladih Srba na operacije Bljesak i Oluju gleda kao najgore zločine u ratovima devedesetih. Za njih 12 % najgori je zločin NATO bombardiranje Srbije, za 8% to je ubijanje civila bilo koje nacionalnosti za tek 4,7 % to je zločin u Srebrenici, a njih samo 1,2 % kao najgori zločin vidi zločin u Vukovaru. Za programsku direktoricu Inicijative, istraživanje je samo potvrda koliko aktualna politika utječe na sve sfere društva, čemu je potvrda i otvaranje muzeja Draži Mihailoviću.
“Kada mi govorimo o zločinima 90-ih, pa koliko puta smo čuli da oni koji su počinili zločine se pozivaju na neke zločine od ranije kao opravdanje, a nijedan zločin ne može opravdati drugi zločin, to nisu stvari koje se tako potiru. Mislim, ne igramo se karata, to su ljudski životi, to su ozbiljne stvari”, rekla je Sofija Todorović, programska direktorica Inicijative mladih za ljudska prava Srbije. Pa onda i ne čudi da su u jednom trenutku mural u središtu Beograda imali ratni zločinac iz 90ih Ratko Mladić, i četnički vođa iz 40-ih.
Nakon svibanjskog pokolja u osnovnoj školi Vladislava Ribnikara ovdje u Beogradu dogodila se barem jedna dobra stvar mural Ratku Mladiću je izbrisan i nije više nikad vraćen, za razliku od nebrojenih puta prije toga, Draži Mihailoviću su zabijeljene oči. No, za suočavanje za vlastitom tamnom prošlošću, Srbiji će trebati puno više od murala koji nikada ovdje nisu trebali ni stajati, piše Danas.hr.
Podsjećamo na zločina u NDH od strane četnika i to samo iz 1941. godine. U nekim zločinima u Lici i Bosni sudjelovali su s četnicima zajedno i srpski ustanici partizani-komunisti. Do definitivnog razdvajanja četnika i partizana dolazi tek u drugoj polovici 1942. godine.
27. listopada 1941. Brajići (Srbija) – četnički general Draža Mihajlović i partizanski vođa Tito dogovorili zajedničku suradnju!
– 13., 14. i 15. travnja 1941 : četničko ubijanje desetina Hrvata u Čapljini u okolici.
– 15. travnja 1941 : četnička razaranja i ubijanja Hrvata u selima Ilići i Cim kod Mostara.
– od travnja 1941 i sljedećih mjeseci : divljanja, razaranja i ubijanja Hrvata u Dalmaciji i Dinari: Gornjem Everniku, Obljaj, Ugarci, Luka, Korito, Štikovo i Vrlika.
– travnja 1941. do 31. prosinac 1941. : ubijanje katolika i muslimana u selima Varcar-Vakuf (danas Mrkonjić grad), Draganić, Trnovo, Bistovica.
– 5. svibnja 1941 : četnici ubijaju cijelu hrvatsku obitelj Mravunac s dejcom u Blagaju (Slunj)
– 28. lipnja 1941 : četničko divljanje i ubijanje muslimana u mjestu Avtovac kod Gackog; masovna ubijanja Hrvata i muslimana u istočnoj Hercegovini
– 9. srpnja 1941 : neviđena zvjerstva četnika u selima Kljenak i Vrieka kod Stolca.
– 27. srpanj 1941 : pokolj Hrvata u Bosanskom Grahovu.
– 27. srpnja 1941 : pokolj Hrvata u Drvaru.
– 1. kolovoza 1941 : četnici ubijaju Hrvate u blizini Knina.
– 2. kolovoza 1941 : Četnici uništavaju selo Boričevac od 1300 duša
– 7. kolovoza 1941 : paljenje hrvatskih sela u okolici Trebinja.
– 9. i 10. kolovoza 1941 : užasno četničko krvoproliće u selima Krnjeuša i Vrtoče kod Bosanskog Petrovca
– 12. kolovoza 1941 : zvjerska ubijanja Hrvata u selima Draganić i Pliva.
– 12. kolovoza 1941 : četnici pale hrvatske kuće kod Bosanske Kostajnice i progone katolike i muslimane
– 18. kolovoza 1941 : pokolj u Srebrenici
– 21. kolovoza 1941 : četnici pale hrvatska sela Močile, Radić Mali, Borojevići, Tadići i Begovići u zapadnoj Bosni
– 28. kolovoza 1941 : četnički napadaju selo Plana i ubijaju sve zarobljene hrvatske domobrane.
– 15. rujna 1941 : zvjerstva četnika u blizini Gline.
– 28. rujna 1941 : četnici ubijaju njemačke obitelji u mjestu Krčedin (Srijem)
– 29. listopada 1941 : masakr četnika nad muslimanima u mjestu Bileća.
– 29. listopada 1941 : četnici ubijaju Hrvate kod Trebinja.
– 4. studenoga 1941 : četnici ubijaju muslimane u selima Prača, Lunje, Sočice i Modrik u Podrinju
– 13. studenoga 1941 : četnici divljaju i masakriraju žene u selu Međeđa.
– 28. studenoga 1941 : totalno uništenje i pokolj muslimanskog sela Kora
– 9. prosinca 1941 : četnički masovno ubijaju muslimane u Foči.
– 12. prosinca 1941 : ubijanje muslimana kod sela Jezersko.
– 25. prosinca 1941 : pokolj muslimana i katolikau Goraždu.
– 31. prosinca 1941 : četnici ubijaju muslimaneu selu Tuholj kod Kladanja.
Četnički zločini se sa najvećom mržnjom nastavljaju i 1942. godine kada ubijaju tisuće Hrvata i muslimana u Rami, Prijedoru, Rogatici, Čajniču, Makarskoj, Vrgorcu, Mostaru, Ustikolini, Omišu…te tako sve do kraja rata kada čak ubijaju Hrvate u Primorju (Crikvenica) i ponad Rijeke u selu Lipa (veliki masakr Nijemaca i četnika) Godine 1944. veliki broj četnika, nakon ulaska Crvene Armije u Srbiju, prelazi u Titove partizane, te postaju egzekutori velikog broja Hrvata u pokoljima 1945. poznatim kao Bleiburška tragedija.