Dražen Jurmanović, maloljetni hrvatski branitelj koji je u tenisicama otišao braniti Hrvatsku, zasigurno jedan od onih koje je na inauguraciju trebao pozvati dezerter, Titov gardista i bivši komunista, zasigurno prije dikobraza lignjuna i preživjele partizanke s Sutjeske čiji su ostali preživjeli suborci na bijelim konjima predvodili one koji su pobili fratre iz Širokog Brijega.
Hrabri maloljetni branitelj, koji je za razliku od starijeg punoljetnog Titovog gardiste bio muško i čovjek s mudima otišao braniti svoje i naše sveto hrvatsko tlo, svoju grudu i svoj dom na portalu Veterani napisao je:
“U spektakularnom povijesnom obratu, posljednja preživjela partizanka s Neretve i Sutjeske, 101-godišnja Vjera Andrijić, napokon je ovjekovječila svoj život – i to ni manje ni više nego s predsjednikom Milanovićem. Okruglo stoljeće nakon što je svojom borbom “donosila slobodu”, dočekala je trenutak da na Pantovčaku potvrdi – borba je bila vrijedna, veterani njenog vremena to najbolje znaju!
Svojim drugovima, kako reče, ne može se više pokloniti jer nema imena, nema spomena, nema ni spomenika. Uistinu tužno – da netko tko se borio za bratstvo i jedinstvo ostane bez braće, a jedinstvo se razbije u prah. Povijest zna biti ironična, posebno za veterane.
No, srećom, u predsjedniku je našla istomišljenika. Nije bitno što je prije 30 godina izbio neki drugi rat, što su se mladići u tenisicama borili protiv tenkova, što su srpske i jugoslavenske granate gazile Vukovar, Dubrovnik i Škabrnju. Bitno je ono što je bilo ’41. i ’42. Bitke s Neretve i Sutjeske zaslužuju poštovanje, a Domovinski rat? Pa nećemo valjda o tome na inauguraciji!
Dok predsjednik s nostalgijom prima partizansku bolničarku, nek’ se maloljetni dragovoljci Domovinskog rata sjete da su ratovali s pravom puškom i ginuli od pravog metka. I da se njihova imena, za razliku od nekih drugih veterana, sve rjeđe spominju.
KUĆA ZA SVE NJIH Na Pantovčaku su bili svi, samo ne oni koji su dezerteru donijeli pobjedu
Druže predsjedniče, neka je vama čast s onima iz ’42. A za ove iz ’91., ako nađete vremena – možda barem jedan stisak šake na čelo.
Smrt fašizmu, a sloboda… kome točno?”
Ni je Dražen Jurmanović sam koji ovo što je napisao misli, to isto misle njegovi suborci, svi oni koji su za razliku od Titovog gardiste bili muškarci, domoljubi, heroji, malo onih dobrih ljudi kako kaže Titov gardista kada dođe među branitelje i počne prati ono malo muškosti u sebi, vjerojatno ga bar za trenutak počne peći savjest. I kao što kaže Dražen “Druže predsjedniče, sve se vraća, sve se plaća”
