Dok sjedite na plaži, stotinama kilometara od kuće, slušate cvrčka kao pjeva na prvom čempresu do vas, uživate u punjenim paprikama skuhanim da traju tri dana, hladite se hladnom vodom jer za pivo nema eura, djeci kupujete kuglu sladoleda i kuhate na kartuši kavu na plaži, jer je preveliki luksuz otići do prvog kafića, trajat će politička kampanja za izbore. Nitko vas ne zove, zovu se samo oni koji su ostali kući jer za more nemaju novaca, a Vlada više nema što dijeliti jer su podijelili davno, zaboravilo se, a dobro bi došlo da daju K-15 jer možda nekome odgovara da niste kod kuće, jer što vas manje glasa to je bolje. Eh da nam je sad jedna epidemija sanjaju neki.
Neki “revolucionari” sa stisnutom pesti zazivaju izbor, sad i odmah, a u suštini Boga mole da budu što kasnije. Još koja dobra plaća, jer možda se ne bude na listi, možda se bude pre nisko, tko zna što nosi sutra, a saborska plaća za malo kokodakanja u nečemu što kako neko davno reče “Ovo je kokošinjac” puno je veća od one koja vas čeka kad se vratite na zamrznuto radno mjesto odakle ste otišli po beneficije, dnevnice, odvojeni život, jeftinu hranu u saborskom restoranu, koju beneficiraju hrvatski građani, plaća ide, narod otkida od svojih usta da plati svoje narodne zastupnike. I to je Hrvatska, ona koju smo toliko čekali i željeli, satkana na prolivenoj krvi hrvatskih branitelja.
Dok su se noćas borili lijevi i desni, dok se zazivao Tuđman i Račan, Plenković i Milanović, kokodakalo sa svih strana, samo se čekalo da s lijeva krene “Po šumama i gorama”, a s desne “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana”, dok su kasni noćni ili rani jutarnji sati tražili smotuljak duhana zasoljen s malo sjemenki neke čudne tvari, neko je imao potrebu da mazne jednu ljutu, a netko da zapjeva bećarac ” Oj ulico alaj si pijana”. Sve to trajalo je sve dok se svojim pjevom nisu oglasili pijevci. Tek tada raziđe se kokošinjac, i oni potražiše san da bi danas mogli kokodakati.
Mi malo stariji, koji pamtimo malo duže, bili su razočarani na što je ličio najsvetiji hrvatski dom prošle noći. Sa sjetom smo se prisjetili dana kada je u tom svetom hrvatskom domu sjedila krema hrvatske inteligencije, kada su rasprave bile akademske, dostojne doma u kojoj se nalaze, a ne s pojedincima kojima ni po čemu u tom domu nije mjesto. Hrpa stranačkih poslušnika, bez svojeg ja, bez stava, bez jasno artikuliranog mišljenja, bez samokritike i osobnog dostojanstva, nakupina na sramotu onih koji su ih birali, nakupina s obje strane sabornice, bez izuzetka.
Na žalost, ili na nečiju radost što se sveti hrvatski dom pretvorio u kokošinjac, krivi su hrvatski građani, birači jer oni su krivi što im se oni koje su birali sada smiju u lice. Noćas se potvrdilo da su upravo hrvatski građani najveći gubitnici, oni koji su ispale budale jer mogli vidjeti kako predstavljaju saborski uhljebi, potkapacitirani da sjede u svetom hrvatskom domu. To je zato što ste to vi tražili hrvatski narode.
A izbori, bit će onda kada sam napisao u uvodu, i jedni i drugi i treći trebaju okupiti razbijenu vojsku. I da pjevat će se i “po šumama i gorama” i “Juru i Bobana”, lijevi će postati ljeviji, a u HDZ će vikati da su desni i zaklinjati se u Antu. Još kad bi bila kakva korona…..
