U vremenu kad bogovi hodaju među smrtnicima, Hajduk iz Splita ustaje kao polubog, čuvar Jadrana i vitez Poljuda. Njegove noge gaze travnjak kao da tlo osjeća njegovu sudbinu, a lopta nije običan predmet – ona je sama sudbina, kugla svjetla koju Demoni i Bogovi pokušavaju ukrasti. Publika stoji kao stari zbor, pjevajući himne koje odjekuju kroz planine i more, dok baklje gore poput vulkana, rasprskavajući plamen u olujnoj buktinji nade i straha.
Tiranski Dinamo – demonsko čudovište iz Albanije – izlazi iz oluje, s očima koje svijetle poput munja, zubi oštri kao sudbina. Njegov dolazak je znak apsurda: Hajduk misli da je junak, ali demonska sila ga udara poput vulkanske lave, a europski put završava na Veliku Gospu, ritualom poniženja koji odjekuje u legendama Splita.
Zagrebački Dinamo, sunce moći i tvrđava od strategije i zlata, stoji na vrhu mitske planine. Njegove nogometne oluje upravlja Mamić – demiurg, sjenoviti Zeus i Hades u jednom. On nije čovjek; on je vatra i munja, orkestar sudbine. Svaki pad lopte, svaki gol, svaki poraz Hajduka – sve je njegova volja. Kad bi nebo puklo i more proključalo, Hajduk bi znao: Mamić je to ispisao.
Oba Dinama – brat i sestra u mitu – simboliziraju dualnost svemira: Tiranski Dinamo je demonska munja koja udara nenajavljeno i brutalno, Zagrebački Dinamo je sunce moći koje oblikuje stvarnost. Hajduk balansira na rubu tragedije i apsurda, svaki njegov podvig je balet na rubu oluje, dok publika stoji kao ratnici antičkih epopeja, svjedoci mitske bitke.
I tako, dok vjetar s Jadrana nosi miris soli i baklji, Hajduk korača kroz sezonu kao heroj u ratu bogova. Svaka utakmica u Europi postaje apokaliptična bitka: munje pucaju, vulkani eruptiraju, more se diže u olujnim valovima, a demonski Tiranski Dinamo udara iz sjene. Svaki gol protivnika je tragična simfonija bogova, svaki bod rijedak dragulj epskog mita.
Na kraju, dok sunce zalazi u krvavo crveno nad Poljudom i bura divlja, jedno je jasno: nogomet u Splitu nije igra. To je apokaliptična epopeja, gdje tragedija i komedija tvore mitsku simfoniju, gdje se Hajduk bori s demonima i bogovima, a Mamić – sjenoviti demiurg – stoji iza svega, smijući se i povlačeći konce sudbine, vječni gospodar kaosa hrvatskog nogometa.
Tekst je satiričnog sadržaja