Josip Dabro, heroj koji se bori s kukuruzima pucajući iz kalašnjikova, poput revolveraša prazni okvir pištolja iz vozila u pokretu, uči djeci kako se bori s nevidljivim neprijateljom svoju odanost domovini u koju se kune sudeći po naslovnici i tekstu u tjedniku Nacional pozvao se na priziv savjesti onda kada je trebao postati hrvatski vojnik i izvršiti svoju domoljubnu obavezu. Možda ga je u tome spriječio obiteljski background i nezamjeranje dijelu svoje obitelji.
Bivši ministar poljoprivrede čija je najpoznatija fotografija ona s industrijskom mrkvom u rukama, kad bi zamislili umjesto mrkve revolvere podsjećao bi na legendarnog šerifa s Divljeg zapada Wyatta Earpa koji istjeruje pravdu po preriji, a Dabro u brisanju negativne percepcije istjeruje pravdu u Hrvatskim šumama pokušavajući otkriti jesu trupce pojeli dabrovi, miševi ili lopovi iz Hrvatskih šuma. Dršte lopova, ili oni ili Plenki, ili oni ili vlada, zaviče osoba koja je umjesto služenja vojnog roka glumi espreso aparat u uredu gradonačelnika.
Josip Dabro je osoba koji više nikoga ne zanima. Koji očito ne zna ni gdje mu je diploma pa koristi potvrdu o završenom studiju Veleučilišta koje ne postoji, očito ne zanima ni Sveučilište u Zagrebu koje ne odgovara na zakonski zahtjev za pravom na pristup informacijama. Dabru zanima jedino Glavni državni odvjetnik koji marljivo prikuplja video snimke i priprema kazneni progon.
Dabro više nije ni bećar, bećarina kako kaže njegov predsjednik stranke koji se ponaša kao igrač koji igra za Dinamo, a navija za Hajduk pa odlazi na inauguraciju kod svog druga dezertera i kršitelja Ustava, partnera u žderačini dunavskih smuđeva. Cijela ta ekipa funkcionira po sistemu, tko tebe kruhom, ti njega kamenom. Tako je Dabrin kruh i egzistenciju prvo spašavao gradonačelnik Otoka Josip Šarić kod kojeg je umjesto da služi domovini bio aparat za kavu, a drugi put Mario Radić, obojicu je izdao, ali izdao je ih i prijatelj dezertera s Pantovčaka, Vukovarski ljubitelj nekretnina.
Dabro obožava biti na naslovnicama medija, pokušava sebe napraviti žrtvom, ali o tome je li žrtva ili nešto drugo odlučit će netko drugi pa će mu prisjesti kukuruz, kalašnjikovi i revolveri, a sjetit će se poslovice tko tebe kruhom ti njega kamenom, shvatit će da bi bolje bilo da je tko tebe kamenom ti njega kruhom.
